Ako krv otrovne ribe dospije u želudac, bilo tijekom ribolova, bilo nedovoljnom termičkom obradom u pripremi hrane, vrlo će brzo nastupiti grčevi uz povraćanje, vrtoglavicu i lupanje srca, a u težim slučajevima može doći do paralize, pa i smrti. Sličan je razvoj događaja i u slučaju trovanja krvlju ugora, murine, kao i drhtulje.
povezane vijesti
Više je načina na koji otrovna riblja krv može dospjeti u ljudski organizam te ga zatrovati, pri čemu niti jedan od tih načina nije bezazlen.
Krv ovih riba sadrži otrovne tvari iz grupe ihtiokemotoksina koji su za naš organizam vrlo opasni.
Najotrovnija je krv jegulje. Ukoliko dospije u oko, što je lako moguće jednostavnim trljanjem oka rukom na kojoj je zaostala krv jegulje nakon prihvata ribe ili prskanjem ranjene ribe koja se bacaka, doći će do jake upale očiju.
Ako krv dospije u želudac, bilo tijekom ribolova, bilo nedovoljnom termičkom obradom u pripremi hrane, vrlo će brzo nastupiti grčevi uz povraćanje, vrtoglavicu i lupanje srca, a u težim slučajevima može doći do paralize, pa i smrti.
Sličan je razvoj događaja i u slučaju trovanja krvlju ugora, murine, kao i drhtulje.
Prva pomoć u slučaju dospijeća otrovne krvi u oko sastoji se u intenzivnom ispiranju oka slatkom vodom.
U slučaju trovanja konzumiranjem nedovoljno termički obrađenog ribljeg mesa treba pokušati izazvati povraćanje, najlakše guranjem dva prsta duboko u ždrijelo. Ispijanje veće količine tople vode u kojoj je otopljena sol ili soda bikarbona također može olakšati povraćanje.
U oba slučaja svakako treba čim prije potražiti liječničku pomoć. Pritom je idealno ponijeti uzorak ribe koja je dovela do trovanja.
A ribe našeg mora kod kojih je otrovna krv su jegulja (Anguilla anguilla, Linnaeus 1758), ugor (Conger conger, Linnaeus 1758), murina žutošarka (Muraena helena, Linnaeus 1758), murina crnjka (Gymnothorax unicolor, Delaroche, 1809), drhtulja kolobarka (Torpedo (torpedo) torpedo, Linnaeus, 1758) te drhtulja mrkulja (Torpedo (tetronarce) nobiliana, Bonaparte, 1835).
