Najviše ukopanih školjkaša nalazimo na mekanim supstratima u zoni plime i oseke pri čemu se neki ukopavaju uistinu duboko (Solenidae), dok se neki poput prstaca ukopavaju i u čvrste stjenovite podloge što im pruža vrlo pouzdanu zaštitu. Takvi školjkaši ne mogu napustiti prostor u kojem žive jer je otvor koji su napravili u ranom stadiju u pravilu znatno manji od njih samih.
povezane vijesti
Školjke nalazimo od same površine mora na granici plime i oseke pa sve do preko 300 metara dubine (Pinnidae). Ipak, najveći broj poznatih školjkaša nastanjuje uzobalni pojas i to na dubinama od 10 do 20 metara. U svjetskim morima i oceanima su otkriveni školjkaši koji žive na dubinama od čak 10 000 metara!
Svi su školjkaši sastavni dio bentosa, s tim da jedan dio živi ukopan u dno (infauna), i to prednjim dijelom prema dolje a stražnjim prema gore, dok drugi dio školjkaša živi na površini dna ne ukopavajući se u supstrat (epifauna).
Najviše ukopanih školjkaša nalazimo na mekanim supstratima u zoni plime i oseke pri čemu se neki ukopavaju uistinu duboko (Solenidae), dok se neki poput prstaca ukopavaju i u čvrste stjenovite podloge što im pruža vrlo pouzdanu zaštitu. Takvi školjkaši ne mogu napustiti prostor u kojem žive jer je otvor koji su napravili u ranom stadiju u pravilu znatno manji od njih samih.
Sesilne vrste tijekom rasta često formiraju gusta naselja – kolonije (Ostreidae i Mytilidae).
Kod određivanja veličine školjke mjeri se njen najveći promjer. Naše najmanje školjke su kobiličasta bornia (Bornia sebetia, O. G. Costa, 1829) i jajasta turpijica (Limatula subovata, Monterosato, 1875) koje maksimalno mogu narasti do 7 milimetara, dok titula najvećeg Jadranskog školjkaša pripada plemenitoj periski (Pinna nobilis, Linnaeus, 1758) koja može narasti i preko jednog metra. Ipak, prosječna veličina jadranskih školjkaša se kreće oko 10-ak centimetara.
