Kunjke često budu obrasle narančastom korastom spužvom s kojom žive u simbiozi, a zbog čega mogu imati intenzivan miris po jodu. Ukoliko se spužva grubom četkom temeljito odstrani, meso školjke će imati svoj prirodan, vrlo privlačan okus i miris.
povezane vijesti
Kunjka kao i sve druge školjke ima dva sifona, no za razliku od većine ostalih školjki mišićnim gibanjem plašta uvlači more u plaštenu šupljinu s prednje, ali također i sa stražnje strane, što je naravno, posljedica specifične građe ljušture. More se tako pumpa, uglavnom sa stražnje strane u plaštenu šupljinu gdje prolazi kroz škrge smještene iza stražnjeg mišića zatvarača. Škrge su kod kunjke listićave, jednostavne i glatke, sastavljene od velikih unutrašnjih i vanjskih poluškrga ili škržnih listova. Osim temeljne disajne funkcije, imaju i funkciju razvrstavanja hranjivih tvari. Probavljena hrana s ostalim otpadnim česticama se izbacuje preko velikog otpadnog trakta između ruba plašta i ljušture.
Kunjka je školjka odvojenog spola i mrijesti se u toplijem dijelu godine, tijekom srpnja i kolovoza. Kao i kod većine ostalih školjki, i kod kunjki spolna zrelost nastupa vrlo rano, već u prvoj godini života. Tako mužjaci postaju spolno zreli s dosegnutih 12, a ženke s dosegnutih 16 milimetara dužine. Tijekom te prve godine novoformiranom kolonijom dominiraju mužjaci, no nakon dvije godine broj mužjaka i ženki bude izjednačen, što jasno ukazuje na prisutnost protandričnih jedinki. Hermafroditizam je kod kunjki također prisutan, u postotku od 2,2 posto.
Kunjka raste relativno brzo, što je u pravilu u uskoj vezi s kvalitetom mora, tako da dužinu od 50 milimetara može postići za pet do sedam godina života. Životni joj je vijek preko 16 godina.
Rast i stopa mortaliteta kunjki nije u vezi sa spolom.
Pa iako je zapravo sasvim obična, kunjka je jedna od četiri najvažnije školjke Jadrana. Nalazimo je duž cijele naše obale i oko otoka na tvrdom kamenitom ili ljušturasto-šljunkovitom dnu s ispremještanim kamenjem, od 2 pa sve do 125 metara dubine. Preferira zaklonjenija mjesta, tako da nije česta na pozicijama izloženima udaru valova.
Kunjke često budu obrasle narančastom korastom spužvom (Crambe crambe, Schmidt, 1862) s kojom žive u simbiozi. Zbog toga mogu imati intenzivan miris po jodu koji može poprilično narušiti gastronomski doživljaj.
Važno je napomenuti da je taj miris vezan isključivo uz spužvu koja živi na vanjskoj strani ljušture. Ukoliko se grubom četkom temeljito odstrani, meso školjke će imati svoj prirodan, vrlo privlačan okus i miris.
