Kostorog (Balistes capriscus, Gmelin, 1789) je u našem moru trenutno jedini predstavnik svoje porodice kostoroga (Balistidae). Može narasti do 85 centimetara dužine i težiti do 6,2 kilograma.

Ima elipsoidno, bočno spljošteno tijelo zaštićeno čvrstom grubom krljušti. Koža kostoroga je izuzetno tvrda i obiluje brojnim žlijezdama koje u kratkom vremenu u potpunosti mogu obložiti kompletno tijelo sa sluzi, čak i nakon uginuća.

Peraje su solidno razvijene, s tim da prva leđna peraja ima manju bodlju koja kao zaponac na mehanizmu za okidanje kod vatrenog oružja drži veliku prvu bodlju. U trenutku kada se riba nađe u opasnosti, ta se prva velika bodlja, kojoj kostorog i duguje ime, aktivira i postavlja u borbeni položaj – okomito na liniju leđa ribe. Budući da je ta bodlja izuzetno jaka i u odnosu na ostale bodlje poprilično debela, rana koju može uzrokovati njen ubod nikada nije bezazlena. Kada je riba uzbuđena, ta je bodlja izbačena u okomit položaj čime se kostorog vrlo uspješno brani. U stanju opuštenosti bodlja se spušta u ‘džep’.

Glava je velika, dok su usta mala, ali zato naoružana izuzetno snažnim čeljusnim aparatom i sa 8 oštrih zubiju.

Ispred sitnih i bočno postavljenih očiju nalazi se uski žlijeb.

Boje je tamnoljubičasto-sive ili smeđe s plavkastim prugicama koje nakon uginuća blijede. Prema trbuhu je svijetle, gotovo potpuno bijele boje. Nema škržni zaklopac.

Kostorog nastanjuje more od najplićih pličina pa sve do 100 metara dubine, duž cijelog Jadrana. Ipak, na južnom je Jadranu znatno brojniji, i to ponajprije nad tvrdim ljušturasto hridinastim dnom. Živi kao samotar ili eventualno u manjim grupama,  a omiljena hrana su mu rakovi, ježevi i brojni drugi ‘oklopljeni’ beskralježnjaci.

Spolno je zreo sa 16,5 centimetra dužine. Mrijesti se zimi. Nakon što u dnu iskopa rupu, ženka u nju polaže jaja koja do izvaljivanja mladih čuva mužjak.

Kostoroga u Jadranu nitko ciljano ne lovi tako da alata za ribolov ove vrste nema. Slučajno se ulovi mrežnim i udičarskim alatima.

Jadranski kostorog nije otrovna riba. Priča o otrovnosti ove vrste dolazi iz tropskih mora u kojima su, osim ove vrste, po zdravlje i život čovjeka opasne i brojne druge riblje vrste, pa čak i školjke i rakovi čije tkivo sadrži nervni riblji otrov ciguateru. Ciguatera je otrov koji se taloži u tkivu riba koje se hrane dinoflagelatima vrste Gambierdicus toxicus (Adachi and Fukuyo, 1979), a koji žive u tropskim i suptropskim morima. Dakle, do zatrovanosti ciguaterom može doći isključivo ukoliko se pojedu ribe koje su se hranile dinoflagelatima direktno ili indirektno, hranidbenim lancem. No budući da ne postoji niti jedan podatak koji bi potvrdio prisutnosti toksičnih dinoflagelata u našem moru, uz činjenicu da se kostorog hrani prvenstveno bentoskim beskralježnjacima, kostoroga po toj osnovi možemo smatrati potpuno neotrovnom vrstom.