Cjelokupan riblji organizam je prilagođen životu u dubini zbog čega je i tlak koji vlada u njihovim tijelima jednak tlaku u njihovoj neposrednoj okolini. Pri naglom izvlačenju, tlak zaostao unutar ribljeg tijela se ne stigne izjednačiti sa okolnim nižim tlakom pa cijeli organizam dobija na volumenu...
povezane vijesti
Pritisak izmjeren na površini mora iznosi približno 1 kg/cm2. Spuštanjem ispod površine mora, taj se pritisak povećava, pa nakon svakih 10 metara dubine raste za dodatni kilogram po kvadratnom centimetru. Na dubini od 100 metara taj pritisak iznosi punih 11 kg/cm2, što je za većinu kopnenih i površinskih organizama neizdrživo i fatalno. No unatoč tako ekstremnim uvjetima, život na toj dubini postoji, baš kao i na znatno većim dubinama. Oceanska dna nisu baš tako bogata vrstama kao plitki uzobalni tereni, ali nisu ni pusta. Organizmi dubokog mora su se prilagodili uvjetima života u zoni sumraka ili potpune tame i pritisak vodenog stupa ne osjećaju kao nekakav poseban teret. Za njih nije poguban visoki, već niski pritisak.
Tko god je lovio na dubini preko 40 metara, mogao je primijetiti kao ulovljene ribe često imaju buljave oči, dok im je analni otvor nesrazmjerno širok i ispupčen. Takve su promjene posljedica naglog izvlačenja sa dubine, a time i nagle promjene tlaka.
Kada organizme nenaviknute na uvjete visokog tlaka, naglo izložimo znatno manjem tlaku oni doslovno eksplodiraju. Tkiva, organi, stanice, cjelokupan riblji organizam, prilagođen je životu u dubini pa je tako i tlak koji vlada u njihovim tijelima jednak tlaku u njihovoj neposrednoj okolini. Pri naglom izvlačenju, tlak zaostao unutar ribljeg tijela se ne stigne izjednačiti sa znatno nižim tlakom kakav vlada na površini, pa cijeli organizam dobija na volumenu. Krhke stanične stjenke počinju pucati prema van, što je najočitije na najmekšim dijelovima ribljeg organizma – očima, analnom otvoru i ždrijelu.
Organizmi izvučeni iz zone sumraka ili potpunog mraka ugibaju vrlo brzo, a neki se doslovno raspadaju zbog popucalih međutkivnih spona.
Veliku zagonetku za znanstvenike predstavljaju organizmi koji u svojim dnevno-noćnim migracijama, u redovnom postupku savladavaju ogromne dubinske razdaljine. To su prvom redu oceanske planktonske mase koje se u toku noći podižu na površinu da bi se preko dana vratile u zonu sumraka. Za njima se jednako intenzivno kreću sitni životinjski organizmi, praćeni opet krupnijima, pritom ne stradavajući od naglih promjena tlaka.
Jednako su fascinantni kitovi koji u potrazi za hranom zaranjaju do samog oceanskog dna. Mehanizmi koji ta neobična bića čuvaju od tako drastičnih promjena tlaka još nisu u potpunosti razjašnjeni.
U našem se moru, čak i u ribolovu na relativno plitkom pozicijama, promjene uzrokovane razlikom u tlaku, mogu vidjeti na kanjcima, moletama, kirnjama i zubacima, a takvih promjena nisu pošteđeni ni fratri, šarzi, picevi, pa ni obični škartoci.
Veliki dio morskih organizama stradava i pri znatno manjim promjenama tlaka u kratkom vremenu. Pa sad, kad ulovite ribu koju ne namjeravate zadržati, dobro pogledajte u kakvom je stanju, i može li zbog promjene tlaka uopće preživjeti eventualno puštanje u more. Možda bi joj bilo humanije skratiti muke.
