Noć je stvorena za spavanje. Osim ako niste lisica, sova, šišmiš ili – ribolovac.

I dok noćna bića nemaju baš neki izbor pa su aktivna samo noću, pri čemu danju spavaju, noćni ribolovci doba svoje ribolovne aktivnosti biraju svjesno i namjerno.

Jedan je dio tih razloga koji ih zovu u noćni ribolov svakako vezan uz bioritam riba i morskih organizama koji su im kao ribolovcima na meti, dok je drugi onaj avanturistički.

Naime, čak i najbezazleniji i najobičniji noćni ribolov je uvijek avantura, možda ne u samom početku, ali oko tri sata iza ponoći obavezno poprima avanturistički duh, čak i kad se ništa ne lovi.

I dok se neki ribolovci za noćni ribolov odvažuju tri puta – prvi, zadnji i nikada više, neki mu se povremeno vraćaju, dok je nekima, pak, noćni ribolov najatraktivniji oblik ribolova.

Na spomen noćnog ribolova, većini najprije na pamet padne ribolov ostima pod sviću što definitivno nije jedini oblik noćnog ribolova.

A noćni je ribolov u principu tek nešto mlađi od dnevnog, jer je opća pretpostavka da su prvi ribolovci ipak najprije lovili danju, dok netko od njih nije uspio svladati strah od noći i uspio ostvariti svoj prvi noćni ulov.

Naravno, uslijedilo je otkriće primjene vatre, odnosno svjetla u ribolovu, jer su nedvojbeno prvi stanovnici uz vodu primijetili kako svjetlost privlači radoznalu ribu. Nije trebalo zavrtjeti puno kotačića da se kreira prva ‘svića’, a za njom i osti, mreže, klopke…

Ipak do prve službeno dokumentirane upotrebe vatre kao svjetla koje privlači ribu u ribolovne svrhe trebalo je proći dosta vremena.

Tako je službeno lov plave ribe pomoću umjetne rasvjete star tek nešto preko 500 godina. Negdje početkom XVI stoljeća, zadarski plemić Šimun de Cedulinis je u istaknutim željeznim košarama na provi svojih brodica palio luč i na taj način privlačio plavu ribu. To je bio revolucionarni pomak, jer se do tog vremena srdela i ostale sitna plava riba lovila nasumce pri čemu su promašaji, kojih je bilo poprilično, bili sastavni dio takvog lova.

Tek su istaknuti majstori i poznavaoci pošta, koje po ‘škurome’ bez suvremenih navigacijskih instrumenata nije bilo lako pronaći, znali gdje je riba i kako i kada je otkriti.

Naravno, dobre su pošte i danas cijenjene, no do njih nas ne vodi sreća ili zvjezdano nebo često skriveno ćudljivim oblacima već skupi i precizni elektronički navigacioni sistemi pri čemu je svjetlo ipak ostalo ključni detalj.

Luči u željeznim košarama su zamijenjene plinskim feralima, a onda halogenim pa LED lampama, od kojih je najnovija generacija i potopiva.

No bez obzira kakav tip svjetla koristili, poanta je da to svjetlo omogućuje ribolovcu, ne samo boravak na moru tijekom noći već i sam lov.