Znanosti je danas poznato oko 11 000 fosilnih i oko 1 200 recentnih vrsta, pri čemu se nove vrste glavonožaca još uvijek otkrivaju. Od svega toga Jadransko more nastanjuju 42 vrste glavonožaca od čega 15 vrsta liganja, lignjica i lignjuna, 16 vrsta sipa i sipica te 11 vrsta hobotnica.
povezane vijesti
U evolucijskim previranjima glavonošci (Cephalophoda) su se kao zaseban razred mekušaca pojavili prije više od 570 milijuna godina u vrijeme kasnog kambrija. Smatra se da su nastali iz razreda jednoljušturaša (Monoplacophora), također mekušaca, izgledom najviše nalik današnjim puževima, koji su davno nastanjivali dna pramora i praoceana, a koji danas, osim recentnog roda Neopilina, svi odreda spadaju u fosilne vrste.
Od trenutka pojavljivanja pa kroz idućih nekoliko stotina milijuna godina glavonošci kao najbrojnija morska bića i predatori na vrhu hranidbenog lanca dominiraju svim svjetskim morima. U devonu, početkom mezozoika, uz već postojeći podrazred amonita (Ammonoidea), pojavljuje se i podrazred belemnita (Belemnoidea), čija vladavina morima traje sve do kraja mezozoika kada postepeno izumiru.
No prije potpunog izumiranja ova dva podrazreda četveroškržnjaka, na evolucijskoj sceni se pojavljuju dvoškržnjaci (Dibranchiata) i to s dva reda – deseterokračnjacima (Decapoda) koji su nastali u trijasu, i osmerokračnjacima (Octopoda) koji su nastali u razdoblju krede kada amoniti i belemniti potpuno nestaju s lica Zemlje kao živuće vrste.
Dvoškržnjaci svoj najviši uspon postižu u mezozoiku, s tim da u kenozoiku, već tijekom tercijara, njihov broj postepeno počinje opadati.
Znanosti je danas poznato oko 11 000 fosilnih i oko 1 200 recentnih vrsta, pri čemu se nove vrste glavonožaca još uvijek otkrivaju.
Od svega toga Jadransko more nastanjuju 42 vrste glavonožaca od čega 15 vrsta liganja, lignjica i lignjuna, 16 vrsta sipa i sipica te 11 vrsta hobotnica. Osim toga, Jadransko more je stanište 80 posto svih poznatih sredozemnih vrsta glavonožaca.
Najpoznatiji glavonošci iz reda osmerokračnjaka su hobotnica (Octopus vulgaris, Cuvier, 1797) i mrkač (Eledone moschata, Lamarck, 1799), a iz reda deseterokračnjaka sipa (Sepia officinalis, Linnaeus, 1758) i lignja (Loligo vulgaris, Lamarck, 1798). Ovi glavonošci svoju popularnost duguju ponajprije svojim specifičnim okusima zbog kojih se kod mnogih gurmana nalaze u samom gastronomskom vrhu morskih delicija. Upravo zbog takve popularnosti na meti su mnogih ribara i ribolovaca koji ih love tijekom cijele godine raznim alatima i tehnikama.
