Hama preferira plitka i muljevita dna. Početkom ljeta putuje uzvodno u riječna korita da bi se krajem jeseni vratila u more. Iako se uglavnom drži jata, često je možemo naći i kao samotara-lutalicu. A kada se zateknu u jatu, i hame se može čuti. One su u stanju proizvoditi zvuk koji je najbliži radu brodskih motora...
povezane vijesti
Hama (Argyrosomus regius, Asso, 1801) je riba iz porodice sjenki (Sciaenidae). To je najveća vrsta među Jadranskim sjenkama. Naraste do puna dva metra dužine i dosegne težinu od preko 70 kilograma. Srednja lovna težina iznosi desetak kilograma.
Ova vrsta ima izduženo i u boku malo stisnuto tijelo. Glava joj je velika i pokrivena ljuskama. Bočna je crta jasno izražena cijelom dužinom tijela. Sve su peraje dobro razvijene, a najrazvijenija je repna. S leđne je strane olovnosive boje, dok je sa trbušne bijelo-srebrna. Nedorasli primjerci imaju bjelkaste pjegice po bokovima.
Iako je njeno prisustvo zabilježeno i potvrđeno u našem moru, hama ipak spada u rijetke stanovnike Jadrana. Do prije petnaestak godina najbrojnija i najčešće viđena bila je u južnom dijelu Jadranskog mora oko ušća Bojane i Neretve, nešto manje oko ušća Cetine, no sada je i u tim dijelovima Jadrana vrlo rijetka. Ribarima sjevernog Jadrana je potpuno nepoznata vrsta.
Hama preferira plitka i muljevita dna. Početkom ljeta putuje uzvodno u riječna korita da bi se krajem jeseni vratila u more. Iako se uglavnom drži jata, često je možemo naći i kao samotara-lutalicu.
Najviše se lovi u toplijem dijelu godine, panulom u sutonu. Širina luka udica za lov ove vrste se kreće od 20 do 30 milimetara.
Omiški je ribari nazivaju lososom i smatraju da ne postoji riba koju je teže uloviti. Nasuprot tome, za ulcinjske je ribare hama po količini ulova na drugom mjestu, odmah iza cipala.
Kada se zateknu u jatu, i hame se može čuti. One su u stanju proizvoditi zvuk koji je najbliži radu brodskih motora.
U posljednje je vrijeme postala brojnija ponajprije zbog povremenih bjegova iz kaveza u kojima se uzgaja u konzumne svrhe.
