Malo je riba koje su uspjele razviti tako sofisticirani način napada i obrane poput drhtulje. Premda su elektricitet i elektromagnetska indukcija oduvijek prisutni u ribljem svijetu kao osjetilo i samim time jedan od načina komunikacije, kod drhtulje je priroda otišla, ne korak, već cijeli skok dalje i poklonila joj moćno i strašno oružje – električnu striju koja može usmrtiti.
povezane vijesti
Drhtulja šarulja (Torpedo marmorata, Risso, 1810) je riba iz obitelji drhtuljki (Torpedinidae).
U Jadranu su pored spomenute marmorate, prisutne i prve joj rođake drhtulja mrkulja (Tetronarce nobiliana, Bonaparte, 1835) koja je za razliku od šarulje jednolično tamna, crvenkastosmeđa do crnoljubičasta i drhtulja kolobarka (Torpedo torpedo, Linnaeus, 1758) koja na leđima ima tri do pet okruglih modrikastih obrubljenih pjega.
Obje se vrste znatno rjeđe lovi od šarulje, zbog čega su i manje poznate, tako da na spomen drhtulje, većina ribara misli upravo na drhtulju šarulju.
Drhtulja kolobarka
Ostali su joj narodni nazivi u skladu sa najizraženijom joj karakteristikom, električnim udarima. Tako je još nazivaju trn, trnjevača, tresnavka, trpina, žigulja, uz cijelu silu izvedenica spomenutih imena. Latinski joj pak naziv dolazi istim kanalom, jer glagol torpere znači biti ukočen, protrnuti.
Drhtulja mrkulja
Drhtulja šarulja naraste do sedamdesetak centimetara duljine, a bude teška do deset kilograma. Naravno takvi su kapitalni primjerci prava rijetkost. Većina je ulovljenih drhtulja teška tek oko pola kilograma. Karakterističnog je oblog, gotovo okruglog izgleda u prvom dijelu tijela. Koža joj je cijelom površinom potpuno glatka, a iza svakog se sitnog oka nalazi po jedan mali otvor tzv. prodisak preko kojega diše, što je vrlo praktično rješenje dok na dnu leži ukopana u pijesak ili mulj. Bojom je najčešće u potpunom skladu sa neposrednom okolinom tako da je nevješto oko teško može primjetiti.
Drhtulja šarulja
Podjednako je rasprostranjena po cijelom Jadranu sve do 200 metara dubine i premda se razmnožava tijelom cijele godine, aktivnija je tijekom jeseni i zime. Drhtulja je živorodna vrsta. Na svijet donosi pet do petnaest, a prema nekim autorima i do trideset živih, potpuno formiranih i za samostalni život spremnih jedinki dugih desetak centimetara. Jedino po čemu se netom okoćene male drhtulje razlikuju od svojih roditelja su žumanjčane kesice koje već nakon nekoliko dana nestaju.
