Katkada se dogodi da u izvlačenju sva riba bude živa i u punoj kondiciji, a katkada da bude izmorena ili sva uginula. To se događa neovisno o tome koliko je dugo parangal bio u moru.
povezane vijesti
Pitanje da li je lov parangalima sportska disciplina ili jednostavno samo još jedan oblik ribolova, tema je o kojoj se već dosta dugo raspravlja.
Činjenica je da se parangal u more ne može baciti ‘tek tako’ bez znanja i iskustva, ali je isto tako činjenica da parangal, nakon što ga položimo u more, lovi sam, bez našeg prisustva. Na nama je samo da nakon nekog vremena, za koje procijenimo da je bilo dovoljno lovno, parangal podignemo i sakupimo ulov.
Hoćemo li to izvesti više ili manje vješto, ovisi o mnogim detaljima, a ponajviše o nama, odnosno o našoj spretnosti i ribolovnom duhu kojeg imamo ili nemamo.
Pritom bi svakako glavni pokretački motiv trebao biti gušt bez kojega svaki ribolov, pa tako i lov parangalima, nema smisla.
Katkada se dogodi da u izvlačenju sva riba bude živa i u punoj kondiciji, a katkada da bude izmorena ili sva uginula.
To se događa neovisno o tome koliko je dugo parangal bio u moru.
Čak i kod parangala koji su u moru proveli navlas isto vrijeme, to se može dogoditi.
Takve nam situacije u potpunosti razbijaju mit o tome kad riba napada ponuđenu ješku, u padu i letu, ili kad odstoji.
Ribljim apetitima upravljaju neki drugi mehanizmi, puno složeniji od vremena i brzine spuštanja naših parangala. Istina je da će neke ribe prethodno ulovljena riba privući, dok će neke natjerati na oprez.
A kralj opreznih riba je definitivno šarag, koji parangal zaobilazi u širokom luku ako je na njemu zakačen ijedan pripadnik njegove vrste.
Nasuprot njemu, mačke nažalost nemaju takav osjećaj opreza.
