Čaška (Glycymeris pilosa, Linnaeus, 1767) je školjka iz porodice čaški (Glycymerididae). Naraste do 100 milimetara u dužinu i može težiti 0,38 kilograma. Prosječna lovna težina se kreće oko 0,15 kilograma.

Čaška ima bilateralno simetrične, čvrsto građene kuglasto ispupčene debele ljušture srcolikog oblika. Izvana su gusto obrasle sitnim ‘dlačicama’ nalik baršunu po kojima je školjka dobila svoj znanstveni naziv. Naime na latinskom jeziku pilosa znači dlakava.

Sam vrh školjke i uz njega uski pojas su ‘goli’ i neobrasli, a što je posljedica abrazije. Što je školjka starija, taj je goli pojas veći i širi.

Radijalna rebra su izrazito plitka i zamjetna tek nakon što se uklone ‘dlačice’. Prirasne linije su unatoč ‘dlačicama’ jasno vidljive.

Boje je tamnosmeđe, smeđeljubičaste ili rumenkastosive.

Unutrašnjost školjke bojom varira od potpuno bijele do ljubičasto-tamnosmeđe. Kod mnogih su primjeraka unutrašnje strane ljuštura potpuno različito obojane tako da lijeva ljuštura može biti sasvim bijela, a desna intenzivno pigmentirana. Plašteni ožiljak je uglavnom jasno ocrtan i tamno obojan, dok se na ožiljcima mišića zatvarača u većini slučajeva jasno vide koncentrične linije sukladne vanjskim prirasnim linijama. Dijelovi ljušture na koje se vezuju mišići zatvarači su posebno istaknuti i zadebljani s oštro zarezanim rubom prema plaštenom ožiljku. Dio ljušture na kojem se nalazi brava su također posebno jaki i zadebljani. Brava, ožiljak stražnjeg mišića zatvarača i veći dio ruba su bijele boje. Rub je radijalno nazubljen brojnim zubićima.

Brava se kod ove školjke sastoji od niza lateralnih zubića koji se od sredine prema krajevima konusno smanjuju. Kardinalnih zuba nema.

Ligament je vanjski, trokutastog presjeka, s izrazito ravnim dugim rubom na strani koja gleda prema unutrašnjoj strani ljuštura, tzv. duplivicular.

Vrh je kukasto savijen i nalazi se po sredini.

Spregom brave i mišića zatvarača čaške može izuzetno čvrsto zatvoriti ljušture kompresivnom snagom od preko deset kilograma!

Hrani se planktonom i organskim detritusom.

Mrijesti se od veljače do travnja. Životni vijek je preko 140 godina čime se svrstava među najdugovječnije životinje Jadrana, ali i Mediterana, te rijetke vrste koje žive duže od 100 godina.

Ipak, unatoč tome, biologija čaške je slabo istražena.

Nalazimo je po cijelom uzobalju na pjeskovitom, muljevitom i pjeskovito-ljušturastom dnu, od 2 do 150 metara dubine, nešto više na terenima s prilivom slatke vode. Položaj joj odaju dva pet milimetara široka eliptična sifonalna otvora, jedan dužine 20, a drugi 25 milimetara, međusobno razmaknuti tek 5 milimetara.

Najbrojnija je na dubinama od 10 do 50 metara i to oko Vodica, Omiša, Biograda, Biševa te oko Betine na otoku Murteru.

Lovi se podjednako uspješno tijekom cijele godine, najviše pridnenim povlačnim mrežama i dredžom, no uglavnom kao usputni ulov. Sakuplja se i ronjenjem.

Ima prilično tvrdo i žilavo meso, zbog čega je idealna za pripravljanje raznih umaka.

Prije pripravljanja, potrebno je temeljito isprati ljušture kako bi se odstranila sva zrnca pijeska.

Na ribarnicama se nađe vrlo rijetko.

Zbog žilavosti, mnogi je udičari cijene kao ješku.

Ostali narodni nazivi za ovu školjku su konjara i zdjelica.