Lignje su se nekada s obale lovile samo iz ruke. Na kraju strune bi bila igla s vijencem savijenih iglica – krunicom na koju bi se nadijevala riba no danas malo tko lovi lignje na takav način…
povezane vijesti
Kada se spomene more i ribolov, većina ponajprije pomisli na neku od udičarskih tehnika, no u lovu s obale se osim riba uspješno mogu loviti i glavonošci.
Tako se hobotnica na većem dijelu naše obale lovi na raka na saonicama. To je varalica koja se sastoji od plastične podloge s olovnim otežanjem s donje strane, gumenog ili pravog živog raka s gornje strane te dvije žičane kuke savijene poput udica. Olovno otežanje je smješteno u bazu varalice, tako da varalica uvijek pada na dno na isti način – s rakom i kukama prema gore. Varalica se vezuje debljom strunom i spušta u neposrednu blizinu uočene hobotnice te se, nakon što je hobotnica poklopi, naglim trzajem izvlači na suho.
Sipe se mogu loviti na pozicijama na kojima nema zadjeva. Najčešće korištena varalica za sipolov je Sniper Egi, izvijena skosavica oblika oita s iglicama na leđima i s donje strane podrezanom krunicom. Varalica se izbacuje što je moguće dalje te se pušta da dotakne dno, nakon čega se postepeno privlači obali svejednako kuckajući po dnu.
Lignje su se s obale izvorno lovile iz ruke. Na kraju strune bi bila igla s vijencem savijenih iglica – krunicom na koju bi se nadijevala riba. Tako pripremljen pribor bi se izbacivao što je moguće dalje te se polako, uz povremeno sitno skosanje, privlačio obali. Varijacija na temu je povlačenje samo ribe vezane za rep, dok bi se lignje koje bi se eventualno polakomile za tom ribom polako privlačile i uz sami kraj gađale ostima.
Danas malo tko lovi lignje na takav način. Bogat izbor varalica namijenjenih lovu liganja, popularnih skosavica gotovo je u potpunosti istisnuo takav tradicionalni pristup.
Suvremena inačica lova liganja umjetnim varalicama, eging podrazumijeva korištenje posebnih skosavica s olovnim otežanjem na ‘grlu’ koje zbog posebnog balansa ostvaruju specifičan hod u povlačenju. Osim toga, svaka od tih skosavica ima deklariranu brzinu tonjenja, tako da nije teško izračunati kada je skosavica dospjela u lovnu zonu.
Ove se skosavice izbacuju ultra laganim štapovima koji zbog svoje mekoće omogućuju ‘soft’ kačenje s kojim nema ispadanja.
Od struna, preporučuje se upredenica malog promjera, 0,08 do najviše 0,14 milimetara, na koju se nastavlja fluorokarbonski predvez u dužini od 60 centimetara promjera 0,23 milimetra.
Tehnika povlačenja je vrlo jednostavna. Nakon izbačaja se u zavisnosti od dubine pričeka onoliko sekundi koliko je potrebno da varalica dosegne lovnu dubinu. Nakon što je dosegla željenu dubinu, varalicu treba povući s dva do tri snažna trzaja štapa istovremeno namatajući strunu na rolu. Posebno je zanimljivo što ove varalice nikada neće nakon trzaja krenuti pravolinijski prema obali, već će sa svakim trzajem mijenjati smjer, što je provokacija kojoj lignje jednostavno ne mogu odoljeti.
S ovim se varalicama vrlo brzo može pretražiti šire područje u svim smjerovima i po svim slojevima, tako da, ukoliko je lignja bilo gdje na području koje pretražujemo prisutna, ulov zasigurno neće izostati.
Eging je tehnika koja je primjenjiva doslovno na svim obalama i jednako je lovna posljednjih sati dana, u svitanje, kao i cijele noći.
Posebno su zanimljivi svjetleći modeli kojima se polučuju izrazito dobri rezultati, čak i na mjestima na kojima nema umjetne ni bilo kakve druge rasvjete.