Murina žutošarka (Muraena helena, Linnaeus, 1758) je riba iz obitelji murinki (Muraenidae) koju smo do unatrag desetak godina nalazili u južnom, rjeđe u srednjem Jadranu, dok je na sjeveru bila gotovo nepoznata riba. Danas, zahvaljujući prvenstveno globalnom zatopljenju, imamo priliku loviti te prekrasne ribe u svim dijelovima našeg mora.

Zbog svoje lakomosti često završi na udicama zamršena u nevjerojatno komplicirane čvorove. I koliko god izgledala beživotno i iscrpljeno, uvijek će smoći snage za još jedan ugriz. Hladan pogled te ribe nudi samo jezu, dok mišići pod sluzavom naboranom kožom ne poznaju umor.

Murina može narasti do 1,30 metara dužine i može težiti preko osam kilograma. Ima snažno zmijoliko tijelo, u zadnjem dijelu spljošteno. Uska kožnata peraja se neprekinuta proteže od hrpta do analnog otvora. S lakoćom se zavlači u procijepe odakle vreba neoprezne žrtve. Glava joj je u odnosu na tijelo sitnija i izdužena. Ima duboko usječena usta naoružana nizom čunjastih oštrih zuba uglavljenih u neobično snažne vilice. Boja joj varira od svijetložućkasto-smeđe do vrlo tamne, s tamnijim mramornim šarama.

Usmrćena, ostavlja dojam želatine. Mlohavo, izduženo tijelo s neproporcionalno sitnom glavom, prošarano nepravilnim žuto-smeđkastim mrljama, je teško zamisliti kao nemilosrdnog lovca s hridi i stjenovitog dna. Preko dana sakrivena u svojoj rupi tek povremeno proviruje, kao da se želi uvjeriti da je sve onako kako je i ostavila. Jao si ga neopreznom uljezu! Murina često napada i bez očitog povoda. Pritom se nimalo ne obazire na veličinu plijena, pa će bez premišljanja napasti i ronioca koji se ne znajući približio njenoj rupi bliže od pristojne udaljenosti.

Zbog sitne svijetlo uokvirene zjenice, pogled murine se doima hladnije i okrutnije nego u ostalih morskih predatora.

Pored izuzetno oštrih zuba kojima s lakoćom progriza i deblje ronilačko odijelo, usta murine kriju još jedno strašno oružje. Otrovne jednostanične žlijezde pri ugrizu putem njene sline dospijevaju u ranu i tek tamo počinju lučiti otrov. Strahote uzrokovane ugrizom murine su bile poznate i starim Rimljanima. Tako Plinije Stariji bilježi postojanje bazena sa živim murinama na čiji su spomen drhtale kosti neposlušnim robovima i gladijatorima.

Rane izazvane ugrizom murine su uvijek ružne, a ugriženo mjesto unatoč pravovremenoj liječničkoj interevenciji godinama ostaje modro i bolno utrnuto.

Osim toga, i njena krv je također otrovna. No srećom, kao i svi riblji otrovi i ovaj je termolabilan, pa se kuhanjem ili pečenjem otrov u potpunosti neutralizira.