Projekt Moonshine baits je nastao iz strasti i ljubavi prema ribolovu i varaličarenju u svim oblicima i na svim vodama. Studio za postprodukciju i specijalne efekte Second Floor iz Beograda je nosio cijele stvari i krivac za sve što se događa oko Moonshine baitsa. Naime, jedan član tog tima je bolestan zaljubljenik u vodu, prirodu i ribolov i ovo je zapravo njegova priča.

– Sve je krenulo kao hobi i zabava. Pošto ceo život jigam smuđa i ostale grabljivice htio sam napraviti neku svoju varalicu od meke plastike. 3D model nije bio problem jer nam je to osnovno zanimanje, ali naći ljude koji mogu napraviti alat, to je problem. Svi su nešto filozofirali, ne može ovako, ne može onako i tako nas natjerali da kupimo CNC mašinu. To je onda bila, a i sada je najljepša igračka koju smo dobili. Malo smo se igrali i nervirali i krenuli izbacivati modele jedan za drugim.

Ribe su čudne životinje koje nekad hoće ovo, a nekad ono, tako da smo mi uskoro imali preko 30 modela varalica za jigging i ultra light jigging. Osjećaj kada napraviš nešto sam i na to uhvatiš smuđa od četiri-pet kila, a bilo je komada i od preko deset, je nevjerojatan. Taman smo sredili sve to upakirali i krenuli u distribuciju za Švicarski i Francusku kad je došao red na more – priča nam Nebojša.

– Prijatelji su me pozvali da ribamo zubaca na jigging. Tu sam se ja upecao i još uvijek se borim iz sve snage. Krenuli smo raditi umjetne lignje i sipe, kabure i zoke, i još svašta nešto. More i ljudi koje sam upoznao u Crnoj Gori su me kupili za sva vremena. Njihova energija, gostoprimstvo i dobra namjera su danas u ovo vrijeme jako rijetke stvari. Prijelomni trenutak je bio poznanstvo sa obitelji Vukčević. Dušan je vrhunski ronilac i reprezentativac Crne Gore u spear fishingu, a Zoran, njegov otac vrhunski ribar i natjecatelj u streljaštvu. Oni su ribari, imaju svoju barku i kao većina ribara u Crnoj Gori bez žive lignje nisu izlazili na more – nastavlja Nebojša svoju priču.

– A kada su vidjeli ove igračke koje pravimo, njihov komentar je bio da je to reklama i da to u Crnoj Gori ne radi. Posle prvog zajedničkog ribarenja postali smo najbolji prijatelji, a oni su počeli da izlaze na ribanje i bez živih lignji.

Zajedno smo ulovili i snimili mnogo lijepih riba, uglavnom zubataca od kojih je najveći za sada 10,4 kilograma, i proveli divne trenutke na našem Jadranu. Radili smo zajedno na poboljšanju naših mamaca, sve to testirali i došli do zajedničkog proizvoda sa kojim smo jako zadovoljni. Širimo se lagano. Ima nas u Sloveniji i Hrvatskoj za sada, ali tko zna…

Još uvijek radimo na poboljšanju izgleda naših varalica i sve smo bliži kvaliteti koju želimo ponuditi – ispričao nam je Nebojša Cvetanović.