Jedan od vrlo važnih detalja je uređenje, odnosno organizacija lovnog prostora na što mnogi početnici ne obraćaju dovoljno pažnje. Željni ribolova i avanture koja je pred njima opremu spuštaju s leđa rasijavajući je po stijenama bez nekog osobitog reda, tako da za vrlo kratko vrijeme, umjesto da uživaju u ribolovu, nervozno traže neki zagubljeni dio opreme.

A da bi se u potpunosti mogli prepustiti užitku ribolova i guštu po koji su došli, treba napraviti samo nekoliko jednostavnih predradnji.

Svu opremu ponajprije treba smjestiti na sigurno, ne predaleko, ali svakako van dohvata valova, po mogućnosti na takvo mjesto do kojega se jednostavno i bez teškoća u nekoliko koraka može doći.

Hranu, ako nije već na neki drugi način zaštićena, treba smjestiti u najlonske vrećice, odložiti u hlad i po mogućnosti je objesiti, čime se mravima i drugim kukcima znatno otežava detekcija i napad na naše zalihe. Poražavajuće je otkriti kako je cjelokupna zaliha kruha, koja je trebala biti dostatna za iduća dva dana, puna mrava. Naravno, u toj se situaciji do kraja ribolova razmišlja isključivo o tome kako bi se bilo dobro najesti, recimo, kruha.

Vodu, treba također smjestiti u hlad, te odmah odrediti mjesto na kojem će se eventualno spavati, a koje ne smije biti previše udaljeno od štapova. Mjesto na kojem će biti fiksirana čuvarica ili hladnjak, koji ste hrabro donijeli, isto tako ne smije biti daleko, pri čemu pristup treba biti krajnje siguran. Gazišta poput klimavih ili algama obloženih stijena treba izbjegavati, jer koliko se god po danu činili stabilnima i sigurnima u toku noći se mogu pretvoriti u vrlo opasne i krajnje nesigurne oslonce.

A da bi u potpunosti izbjegli sve neugodnosti vezane uz kretanje i eventualna zapinjanja, što je moguće prije a svakako još za dana, najjednostavnije je ukloniti sve prepreke koje smetaju, poput rasklimanog kamenja, naplavina, nezgodno izraslih grana ili korijenja.

Potrebno je također ukalkulirati plimu i oseku da se ne bi dogodilo da usred noći spašavate opremu od mora koje raste.

Sva oprema, naravno, treba biti adekvatno ‘usidrena’, pogotovo ako se lovi po jačem vjetru.

Pristup štapovima kao i prostor iza štapova treba biti slobodan i što je moguće više komotan kako bi se štapovima moglo nesmetano rukovati u zabacivanju, ali i kako bi se imalo prostora za manevriranje tijekom zamaranja ribe. Treba biti spreman na to da u pojedinim trenucima riba može biti i jača od očekivanog.

Oprema za prihvat mora biti nadohvat ruke, ali tako da ne smeta i ne dovodi u pitanje ravnotežu i stabilnost, a time i sigurnost ribolovca.

Ješka mora biti smještena u neposrednoj blizini štapova da se nakon izvlačenja pribora ne bi trebalo nepotrebno hodati.

Potrebno je odrediti i mjesto na kojem će biti smještena sitna oprema poput predveza, rezervnih olovnica i udica, na kojem će se u miru moći,, zavezati nova udica ili formirati novi predvez. Idealno bi bilo da taj prostor ima podložak u obliku najlonske ili platnene prostirke. Naime, udice rasute po stijenju se izuzetno teško sakupljaju, dok se perle i zogulini posebno vješto zaglavlju u najnedostupnije škrapice.

Sitne dragocjene predmete, koji možda i nemaju neku osobitu primjenu na stijenama ali će nam jako trebati kad se vratimo u civilizaciju, treba držati uvijek na istom mjestu u rancu kako se ne bi doveli u situaciju da umorni raskopavamo ranac u panici tražeći ključeve automobila.