Rubovi gradskih luka su omiljeno boravište ušata, pravih noćnih lovaca. Obalna rasvjeta privlači jata sitne ribe, prvenstveno gavuna, pa ušate primamljene takvim obiljem hrane, borave na rubu svjetla odakle se lako i vrlo nevidljivo zalijeću za neopreznim primjercima. Ušate se najčešće uopće ne vidi, ali ih se zato može čuti. Odaje ih udarac tijela po površini mora u trenutku kada se nakon progona gavuna okreću za ponovni uron.

Takve ‘prigradske’ ušate lovimo omecem bez olovnog opterećenja ili štapom sa plovkom nosivosti do 10-ak grama, što je najčešće dovoljno za izbačaj u lovnu zonu.

Ušate na divljim i manje nastanjenim pozicijama su manje oprezne, ali jednako nevidljive. Potražiti ćemo ih na krajevima uvala, na puntama i sikama, te na svim izbočinama kopna oko kojih postoji mogućnost strujanja, jer kao što sam već rekao, ušata je riba kurenta, a kada ga nema, brzim proplivavanjem ga sama stvara.

Da bi otkrili njihovo prisustvo, ješka u početku mora biti bogata i velika. Tek kad ulovimo nekoliko komada u kraćem vremenskom periodu, ješku možemo smanjiti na uobičajenu veličinu.

U ribolovu iz barke ušate lako možemo primamiti uz pomoć bruma. Izmrvljeni kruh i riblji otpaci će privući ove ribe i sa veće udaljenosti. Naravno, i ovdje vrijedi zlatno pravilo brumavanja – ribu treba privući, a ne je nahraniti.

Pri brumanju nastojimo da se oblak bruma zadržava u neposrednoj blizini barke, a kada riba počne primati, intenzitet brumavanja treba smanjiti.

Brumati se može postepenim istresanjem iz barke ili pak protresanjem potopljene mrežaste vreće ispunjene brumom, a lovimo ih iz ruke ili pomoću štapa, zavisno od sklonosti i navika.

Ako kurenat nije jak, možemo mu se prepustiti i sa povremenim korekcijama uz pomoć vesala, održavati željeni kurs. Mada takav ribolov driftingom može dati izvrsne rezultate, preporučuje se sidrenje, pogotovo ako brumamo.

Pribor za ribolov ušata nije kompliciran. Na osnovnu strunu, preporuka je monofil, ne upredenica, preko zogulina se vezuje predvez, dužine oko 75 centimetara, a jednom do dvije udice na kraju. Predvez je poželjno izvesti u fluorokarbonu, ne debljem od 0,18 milimetara.

Ako se koristi plovak, tada olovnice treba grupirati tako da najteže olovno opterećenje bude najbliže plovku, smanjujući razmak i težinu prema udici, tzv. logaritamski raspored.

Druga verzija, strasno zagovarana od strane pojedinaca, zastupa korištenje samo jedne klizne olovnice, oblika olive, neposredno iznad račvanja prama.

Koji god sistem koristili, sam se ribolov odvija na manje više jednak način. Naješkane udice se izbacuju u lovnu zonu, a ušate, ukoliko ih ima, nikada ne oklijevaju. Griz im je karakteristično beskompromisan. Nakon što pokupe ješku, brzo i silovito se vraćaju u dubinu odakle su izjurile, pri čemu su promašaji vrlo rijetki.

Zakačenu ušatu treba čim prije izvući, prvenstveno zbog njenih vrlo oštrih zubiju kojima lako pregriza osjetljive prame.

Oprara je često neophodan dio opreme, pogotovo ako su primjerci teži od pola kilograma.

A ako imate sreće pa ulovite dovoljno da možete počastiti sebe, svoju obitelji i prijatelje jednom gradeladom, prije čišćenja obavezno odstranite crnu pokožicu sa unutarnje strane trbušne stijenke. Taj sloj može zagorčiti meso, poput žuči u kopnenih životinja. Još ako u pripremi imate i butelju kakvog kvalitetnog vina, tada taj ribolov možete smatrati potpuno uspjelim.