Ljudsko srce (Glossus humanus, Linnaeus, 1758) je školjke iz porodice jednakosrčanki (Glossidae) i može narasti do 160 milimetara dužine čime se svrstava u veće školjke Jadrana. Prosječna lovna dužina je 65 milimetara.

Ima bilateralno simetrične, kuglasto ispupčene, vrlo čvrste i lagane ljušture. Gledana s prednje strane ima oblik pravog ljudskog srca po čemu je i dobila ime.

Vanjska boja ljuštura varira od tamno- plamenobakarne preko maslinastosmeđe do okerasto prljavobijele. Općenito, boja nije jednolična, nego svjetlije i tamnije iznijansirana po koncentričnim lukovima jasno vidljivih prirasnih linija. Juvenilarni primjerci imaju glatke, žućkastozelenkasto obojane ljušture.

Unutrašnjost ljušture je glatka, jednolično mliječnobijela s jasno vidljivim mišićnim i plaštenim ožiljcima.

Rub ljuštura je tanak i gladak, ali neravnomjerno zakrivljen. Sa stražnje strane se od ligamenta pruža gotovo ravno da bi se neposredno iza lateralnog zuba izvio pod kutom od 130º. Slijedi još jedan nešto kraći ravni dio, nakon čega rub strmo, u širokom luku pada prema prednjem dijelu. S prednje strane, neposredno pred bravom, rub se nakratko vijugavo izvija prema unutrašnjosti školjke.

Vrhovi su jednostrano zavijeni u spiralu znatno prema naprijed i prema vani, po čemu se razlikuje od svih ostalih školjki Jadrana. Kod odraslih primjeraka su bijele boje, često jasno omeđeni nešto dublje urezanom linijom.

Odnos visine i dužine ljuštura se tijekom rasta mijenja. Tako kod nedoraslih i manjih školjki dužina premašuje visinu, dok je kod velikih školjki obrnuto.

Brava se sastoji od dva razvučena zuba – jednog kardinalnog i jednog stražnjeg lateralnog zuba. Ligament je vanjski.

Plašt ima dvostruki rub i u potpunosti pokriva unutrašnjost ljuštura.

Sifoni su žućkastobijele boje s otvorima prekrivenim brojnim nitastim organelama, tzv.cilijama.

Stražnji mišić zatvarač je upadljivo veći od prednjeg. Plašteni sinus nedostaje.

Stopalo je veliko i snažno, trokutastog oblika i narančaste boje. Ipak, unatoč veličini i snazi stopala, ljudsko srce je slabo pokretljiva školjka. Stopalom se služi uglavnom da bi popravila i ugodila svoj položaj na dnu.

U supstrat se rijetko potpuno ukopava. Najčešće je ukopana djelomično, pri čemu su izloženi samo donja strana ljuštura i sifoni. Hrani se planktonom i organskim detritusom. Katkad, uz naglo zatvaranje, silovito izbacuje more iz ljuštura. S obzirom da tijelo školjke zauzima tek trećinu prostora unutar ljuštura, pretpostavlja se da na taj način ubrzava i pospješuje filtriranje i dotok svježeg mora.

Ne reagira na svjetlosne podražaje.

Odvojenog je spola i mrijesti se u krajem rujna.

Ljudsko srce nalazimo na pjeskovitom, pjeskovito-muljevitom, ali i samo muljevitom dnu, od 7 pa sve do 250 metara dubine, najčešće na dubinama do 50 metara. Općenito, preferira meka dna, što je u uskoj vezi sa oblikom ljušture, slabe muskulature i ograničenog elasticiteta ligamenta. Nešto je brojnija na južnom Jadranu.

Nikada se ne lovi ciljano, već samo kao prilov u lovu pridnenim povlačnim mrežama.

Rijetko se pojavljuje na ribarnicama.

Premda je obična školjka Jadrana, zbog specifičnih ljuštura cijenjena je među sakupljačima.

Može se pripremati na većinu poznatih načina, najčešće s drugim školjkama u buzarama ili umacima.

Ostali naši narodni nazivi za ovu školjku su čanča, grof, grop, spliska, srčanka i volujsko srce.