Bez obzira koju vrstu ribe lovili, prvi je korak privlačenje pažnje. To se može postići na više načina – mirisom, izgledom, pokretom ili zvukom. Pod pretpostavkom da pokušavamo uloviti ribu prosječne veličine i kvalitete, kakve se zapravo najčešće i love, pažnju možemo pokušati privući brumom. No svejedno, iako privučena u zonu lova, riba ne mora reagirati na našu ješku jer joj ostaje nevidljiva…
povezane vijesti
Odavno je poznata činjenica da riba ne mora ponuđenu ješku kušati da bi znala je li ona jestiva ili ne. Ponekad je dovoljno da je ugleda, ponekad je mora omirisati, a katkad je dovoljno da ulovi njen elektromagnetski impuls, bilo kao izvor ili kao odjek.
Naravno, prosječnom je ribolovcu jako teško povezati sve opisano, no zato se vrlo lako može ispuniti nekoliko osnovnih preduvjeta.
Bez obzira koju vrstu lovili, prvi je korak privlačenje pažnje. To se može postići na više načina – mirisom, izgledom, pokretom ili zvukom. Pod pretpostavkom da pokušavamo uloviti ribu prosječne veličine i kvalitete, kakve se zapravo najčešće i love, pažnju možemo pokušati privući brumom. No svejedno, iako privučena u zonu lova, riba ne mora reagirati na našu ješku. Stoga ješka mora biti mirisna, mirisnija od bruma.
Malo salamure od slanih srdela kao dip može popraviti stvar, no najčešće je sam miris ješke, bila to srdela ili dagnja sasvim dostatan. Budući da ješka mora biti vidljiva treba je plasirati na čistinu i povremeno animirati laganim trzajem. Lako je moguće da i unatoč takvom postupku ješka ostane nevidljiva. Stoga bi trebalo birati ješku koja je bojom u kontrastu sa okolinom. To ne bi trebalo biti teško ukoliko znate kakva je okolina na dnu.
Odabir prave boje ješke za ribolov na dubinama do desetak metara nije problem. Svjetla ima dovoljno i ne treba se pretjerano truditi, no na trideset ili četrdeset metara stvar je bitno drugačija. Budući da je more svojevrsni filter za boje sunčevog spektra, na dubini od tridesetak metara sve postaje sivkasto-plavkasto-zelenkasto. Čak i jarko obojane olovnice gube svoje blještavilo i postaju sive. Ipak, u tom sivilu ribe na nekakav čudnovat način uspijevaju razlučiti spektar boja. Potapanje bezbojnih ješki svakako daje rezultate, no u usporedbi sa ješkama koje su obojane ti su rezultati gotovo ništavni.
No kako obojati ješku? Naravno, nitko to ne radi kistom. U slatkovodnom se ribolovu to postiže umjetnim bojama i potapanjem ješke u obojane ekstrakte. No srećom u moru postoji dovoljno prirodno obojanih mamaca kojima se postižu izvrsni rezultati bez puno kemijanja.
Obična lakirka ili srčanka, ima izrazito crveni mišić kojim se odguruje u supstratu u kojem živi. Nadijevanje takve školjke iz temelja može promijeniti konačan ishod ribolova. Rakovi samci su redovito jarko obojani, pogotovo zadak, baš kao i mnogi crvi.
Ukoliko lovite na riblje filete, pažnju ribe možete privući ako uz mesni dio ješke nadjenete i srebrnkastu trakicu kože.
Ako lovite na dagnje, primijetiti ćete da bolje rezultati ostvarujete sa intenzivnije obojanim primjercima. One blijede školjke najčešće donose slabije rezultate.
Ne zaboravite, ribi je potrebno u prvom redu privući pažnju, a tek je potom natjerati da proguta udicu. U tom vječnom nastojanju sitnice poput boje ješke često imaju presudan utjecaj. Stoga se nemojte libiti probati nešto što vaši prijatelji ili ribolovni partneri ne podržavaju, jer samo inovativni imaju ribu više.