Špar (Diplodus annularis, Linnaeus, 1758) je riba iz obitelji ljuskavki (Sparidae).

Naraste do 22 centimetra dužine i može težiti 0,37 kilograma. Srednja lovna težina mu je, naravno, daleko ispod toga i iznosi tek 0,03 kilograma.

Špar je pravi predstavnik svoje obitelji.

Ima ovalno i bočno stisnuto tijelo pokriveno s pravilno raspoređenom krljušti. Bočna je linija istaknuta i vidljiva cijelom dužinom. Glava je krupna, a čeljusti opremljene s osam zuba koji nalikuju sjekutićima. Peraje su osrednje razvijene, s tim da je repna nešto jača. Leđna i podrepna peraja su poduprte oštrim koštanim šipčicama.

U zavisnosti od staništa boja mu varira od žućkasto-zelenkasto-sive do tamnosivo-smeđe, što je najočitije kod primjeraka ulovljenih u lučkim vodama. Bokovi su srebrnkasti, a trbuh bijel. Katkad bude i okomito isprugan tamnijim jedva vidljivim prugicama. Peraje su mu prozirne sa žućkastim odsjajem.

S gornje strane na korijenu repne peraje ima crnu traku nalik sedlu.

Špar je prisutan duž cijele obale Jadranskog mora. Preferira muljevito-pjeskovita dna. Najviše ga ima uz zapadnu obalu Istre, uz ušće Neretve, u Kaštelanskom zaljevu i Podgorskom kanalu. Nešto ga se više lovi u sjevernom nego u južnom Jadranu. Iako se katkad ulove primjerci i na dubinama većim od 90 metara dubine, najčešće se zadržava u priobalnom moru do dvadesetak metara dubine.

Bentoska je vrsta koja formira manja jata. Mrijest se odvija od travnja do lipnja. Ikra i ličinke su pelagičke. Hrani se sitnim beskralježnjacima koje pronalazi na dnu.

Iako se može loviti tijekom cijele godine, najbolji se rezultati postižu u toplijim mjesecima, bolje danju nego noću, i to po tihom i kišnom vremenu uz lagano valovito more.

Da bi se špar ulovio, ne treba neko veliko iskustvo. Ponuđenu ješku napada bez oklijevanja, silovito i temperamentno, pri čemu će s jednakim tekom napasti kruh, crva, file ribe, meso, školjku ili komadić mesa kakve toplokrvne životinje.

Pribor za lov špara se ne razlikuje od pribora za lov bijele ribe s tim da kompletan pribor treba svesti na dimenzije prilagođene lovini.

Tako prame ne bi trebale prelaziti 0,20 milimetara, dok luk udice ne bi trebao biti širi od 8 milimetara. Idealno je da najdonja udica na predvezu lovi ispod olovnice.

No bez obzira na kakav način vezali prame, špar će, ukoliko je prisutan na lovnom terenu, bez premišljanja, odmah po spuštanju sistema na dno, prihvatiti ponuđenu ješku.

Griz špara je karakteristično oštar i beskompromisan, pri čemu treba kontrirati na svaki trzaj.

Na udici će se od trenutka kačenja do izvlačenja cijelo vrijeme neprekidno trzati i tresti pokušavajući se osloboditi. Budući da je riječ o sitnoj ribi, prihvat ne zahtijeva nikakva pomagala, no zbog oštrih i nakostriješenih bodlji na leđnoj i podrepnoj peraji treba biti oprezan prilikom uzimanja ribe u ruku.

Špar ima izuzetno ukusno meso. Može se spremati na razne načine, no najčešće se prži na ulju.