I dok panulaši u redovnom postupku love iglice za ješku, malobrojni spinneri se odlučuju ciljano za lov ove ribe.

No obalni lov iglica pomoću varalica je vrlo dinamičan što znaju svi koji su se u tome okušali. Pribor za takav lov je klasičan varaličarski. Potreban vam je spin-štap dužine od 2,1 do 2,7 metara kombiniran s manjom rolom brzog prijenosa na koju je namotana upredenica najtanjeg promjera na koju se nastavlja fluorokarbonski predvez u dužini od jednog metra.

Najlovnije varalice su svakako mali leptiri i žlice s holoelementima no dobrima su se pokazale i realistične silikonske imitacije, kao i wobbleri u dimenzijama od 5 do 7 centimetara. Ukrasi u obliku lamelastih suknjica na zadnjoj udici svakako povećavaju lovnost.

Bez obzira za koji se model varalice odlučili, uvjet je da može podnijeti brzo povlačenje. Naime, iglica je predator te kao takva traži plijen u pokretu.

Brzo povlačenje po samoj površini je najbolji okidač za napad. Ukoliko iglica prati varalicu, a ne napada je, to znači samo da je brzina povlačenja premala.

A zakačena iglica uvijek pruža dramatičan i vrlo snažan otpor koji u pravilu traje tek kraće vrijeme. Premda brza i temperamentna, iglica nije borac na duge staze.

Izvlačiti je treba beskompromisno. Prosječna lovna težina iglice je ispod 0,10 kilograma tako da u najvećem broju slučajeva nema straha od preopterećenja pribora. Podmetač, osim u slučajevima kačenja kapitalnih primjeraka, nije potreban.

A budući da se u ovo doba godine uz obalu kreću najčešće u manjim jatima, ulov može biti vrlo bogat.

S gastronomskog stajališta iglica je riba krajnosti. Dok je jedni izuzetno cijene, drugi je uopće ne vole. Iglica ima konzistentno meso oštrog, pomalo oporog mirisa koje brudetu daje specifičan ‘morski’ okus. Na gradelama je vrlo ukusna, ali zbog relativno suhog mesa traži dosta maslinovog ulja.

No bez obzira voljeli je na tanjuru ili ne, lov na iglicu će vam svakako pružiti jedinstven užitak. Stoga štap u ruke i pravo na rivu u potragu za vlastitim iglama.