Na pojedinim se lokacijama škaram može loviti i spinningom za što je potrebna odgovarajuća oprema. Pribor mora biti takav da se varalica može što je moguće dalje izbaciti nakon čega je treba ujednačenom brzinom, manje-više pravolinijski povlačiti prema obali.

Budući da škarma odlikuje izvrstan vid, svaki zastoj otkriva prevaru pa škaram, ukoliko je i pratio varalicu spreman da napadne, u trenutku zastoja najčešće odustaje.

To je pravilo na snazi i u radu i s realističnim imitacijama kod kojih su česti zastoji inače poželjni.

Naime, nijedna mala riba koju proganja bilo koji predator nikada ne zastaje već bježi dokle god ima snage. Upravo zato varalice treba povlačiti bez zastoja, povremeno možda mijenjajući brzinu povlačenja, ali svakako bez zastoja, kako škaram ne bi postao podozriv nakon čega se okreće i više ne vraća.

U spinningu se mogu koristiti wobbleri dužine i do 20 centimetara, kao i metalne žlicaste varalice, te svi shore jigging jigovi. Važno je samo da su varalice uočljive, po mogućnosti obojane holografskim tehnikama koje provociraju.

Naravno, ako je škaram aktivan na samoj površini tada u igru ulaze i zare kao i popperi kojima će teško odoljeti. Bitno je samo da sve te varalice budu jako vidljive i po mogućnosti na površini jako bučne.

Ponekad kad škarmi love u jatu, iz barke se može primijetiti njihovo kružno gibanje oko lovine. Uz pažljiv prilazak, spinati se može i sa barke pri čemu svaku ulovljenu ribu treba što je moguće prije bez okolišanja izvući na brod kako se jato ne bi uznemirilo i otišlo.

Naravno, takvi manevri rezervirani samo za jako izversirane i krajnje spretne spinnere.

Budući da se škarmi bez nekih osobitih problema kreću brzinom i do šezdesetak kilometara na sat, dok u samom napadu to zna biti eksplozija adrenalina popraćena brzinom i do 90 kilometara na sat, kočnice na rolama i multiplikatorima uvijek moraju biti podešene dovoljno tvrdo da ne bismo doživjeli nikome dragi backlash, gnijezdo zamršene strune oko kalema role.

A vrijeme koje se pokazalo idealnim za lov su početak i kraj dana, svitanje i suton.

Kada se nađe na udici, škaram će pružiti izniman i neočekivano silovit otpor. Učinit će sve da bi se oslobodio udice, od trešnje glavom i tijelom, preko iskakanja iznad površine do brzog plivanja ususret ribolovcu. Strunu tijekom cijele borbe valja držati napetom kako bi mu se šanse za oslobađanjem svele na minimum.

Prihvat je najpametnije odraditi podmetačem pri čemu se treba čuvati oštrih zuba. Čak i bezazlen dodir prstom po vrha zuba imat će za posljedicu neosjetno prosijecanje kože bez imalo otpora.

Jednom kad se nađe na suhom, škaram će se brzo umrtviti. Zbog boljeg gastronomskog doživljaja, odmah po izvlačenju iz mora bi ga bilo dobro otkrviti, ako je veći na klasičan način zasijecanjem arterije, a ako je manji preko škrga.

Meso škarma je bijelo i tečno s pravilno raspoređenim krupnim kostima tako da ga je lako pripremiti na bilo koji način. I dok neki bonkulovići tvrde da je najukusniji na gradelama, drugi se kunu u carpaccio, dok treći, opet, s posebnim žarom pričaju o glavi velikog škarma spremljenoj na gregadu. Iskreno, za kakav se god način pripreme odlučili, ne možete pogriješiti, što ćete i sami shvatiti kada ga, ako to do sada niste učinili, prvi puta probate.