Premda je često usko vezan za određena područja specifičnog sastava dna, pri čemu je na nekim mikrolokacijama za uspješan lov presudno i doba godine, mrkog muzgavaca zapravo nije teško uloviti.

Budući da je brojan, nije ga teško naći. Nije brz poput lignje ili sipe, tako da za uspjeh u lovu ne treba puno, tek uvježbano oko ili na pravi način vezana skosavica ili saonice uz malo kurenta.

Mrki muzgavac je cijenjen i kao ješka u ribolovu, bilo narezan na komade, bilo cijeli. Trak mrkog muzgavaca, nakratko pržen na plamenu upaljača, ugoru je neodoljiva poslastica, dok su živi mrki muzgavci izuzetno lovna ješka za lov kirnji, bilo klasičnim dubinskim kančarenjem, bilo parangalima.

Osim toga, naješkan u ‘live kab’ montaži mrki muzgavac je izvrsna ješka za kirnju, ali i za gofa pa i zubaca.

Uspješan lov, pod uvjetom da je mrki muzgavac prisutan u lovnoj zoni, ovisi prvenstveno o uvježbanom oku podvodnog ribolovca. Naime, bojom stopljen s okolinom, za neuvježbano oko mrki je muzgavac najčešće potpuno nevidljiv. No ako se zna što treba tražiti, lako ga je pronaći.

U toplijem dijelu godine mrki muzgavac najčešće leži na dnu, sklupčan u zaklonu od kamenja i algi, tako da definitivno ne spada u lovinu za kojom treba juriti.

Prisutnost mu često odaje svježe iskopani pijesak i šljunak koji je izbacio iz svog zaklona, tako da u pretrazi dna i na taj detalj treba obratiti pažnju.

Ako je rupa u kojoj se skriva dovoljno pristupačna, uglavnom se može nabosti bez ispucavanja strijele ili ga se može jednostavno uhvatiti rukom.

Zbog njegove specifične mišićne strukture, ali i blizine dna, strijelu je praktičnije naoružati ostima nego harpunom. Naime, nastrijeljeni će se mrki muzgavac, baš kao i hobotnica, svim silama trenutno pokušati pripiti za dno, što znači da će, osim čvrstog pripijanja za nepokretno stijenje, pokupiti i svo kamenje koje mu se nađe pod prijanjaljkama. Zbog toga ga treba čim prije odvojiti od podloge, pogotovo ako rupa u kojoj se nalazi ima i stražnji izlaz. Pritom problem ne stvara njegova snaga ili veličina, već isključivo brzina kojom se može zavući u nedostupni procjep, nakon čega se ribolovac mora pomiriti s gubitkom lovine. Da stvar bude gora, tako pogođeni pa oslobođeni mrki muzgavac, unatoč visokom stupnju regeneracije kojim ga je obdarila Priroda, duboko zavučen u svom skloništu najčešće ipak ugine.

Često se dogodi da se mrki muzgavac za kojim se posegne rukom odluči za napad pa kracima obuhvati ruku, što početnike može zbuniti, pa čak i uplašiti. Tako kracima omotan oko ruke konstantno pojačava stisa pokušavajući svojim papagajskim kljunom ugristi žrtvu ili napadača. Sam ugriz nije opasan, ali može biti vrlo bolan. Da bi ga spriječili u takvim akcijama, čim ga se ulovi, valja mu izvratiti vrećastu glavu tzv. ‘múju’, baš kao naopako obuvenu čarapu što je puno učinkovitije od bilo kakvog probadanja.

Ukoliko je pak u rupi koja je pretijesna za hitac ili zavlačenje ruke, vani ga se može namamiti komadom ribe ili rakom, nakon čega sve postaje krajnje jednostavno.