Kada bismo kreirali grafikon o uspješnosti ribolovnih pohoda s obzirom na doba dana, krivulja nad podjelom koja označava zoru i rano jutro bi se popela vrtoglavo iznad svih drugih vrijednosti. Neupućeni mogu pomisliti da je to samo još jedan u nizu izgovora koji oženjeni muškarci koriste da bi kliznuli u osamu ili pak s dobrom ekipom u muški đir. No na ranojutarnje pohode odlaze i neoženjeni, pa čak i žene koje su u ribolovu našle svoj životni smisao.

Zora je uz suton za većinu ribljih vrsta najbolje doba dana, kada je u pitanju ribolov, pogotovo obalni. Noćni predatori se zavlače u svoja skloništa, a gladne ribe za koje je posna noć uvijek duga izlaze napuniti svoje prazne želuce. Tad je dovoljno plasirati naješkanu udicu na njihov put i eto ribe.

Ipak, moramo biti realni i priznati da nisu sve ribe raspoložene za ranojutarnju suradnju. Ugori, murine, mačke i neke raže tada upravo odlaze na počinak. Ušate i bugve se povlače dalje od kraja ili u kakvu sjenu gdje će pokušati biti nevidljive do noći. No zato će se većina udičarima zanimljivih dnevnih vrsta na prvi nagovještaj dolazećeg dana pokrenuti i svu svoju aktivnost usmjeriti ka jednom jedinom cilju, a to je pojesti i ne biti pojeden.

Budući da je iza njih cijela noć u kojoj se nisu hranile, apetit je više nego otvoren. Još samo treba dobra ješka i riba je na suhom dok kažeš keks. No i keksova ima više vrsta i nije im baš svima tako jednostavno izgovoriti ime.

Premda bi teoretski stvar trebala biti vrlo jednostavna, u praksi baš i nije tako. Nije svaka pozicija jednako izgledna za bilo kakav pa tako i za ranojutarnji ribolov. Obale koje su okrenute istoku biti će obasjane suncem tek što se pomoli, što još prije njegovog izlaska podmorje čini golim, i izdajnički osvijetljenim. Na takvim je obalama riba plaha, a ako je i prisutna tada je to samo na kratko, jer se ona na tako vidljivim mjestima nikada dugo ne zadržava.

Nasuprot tome, pozicije okrenute zapadu najčešće nude sjenovite zaklone i kada se sunce već počne dizati, što ribama pruža osjećaj sigurnosti upotpunjen jakim kontrastom između područja svjetla i sjene.

Te jutarnje svjetlosne igre valja iskoristiti kad god se može.

Zato sisteme za sve pridnene vrste treba polagati tako da počivaju na samom rubu, ali u zoni sjene, gdje će biti dovoljno vidljivi, a istovremeno osiguravati mir i optički zaklon. Upravo u takvim zonama treba čekati jutarnje podlanice koje znaju biti kapitalnih razmjera, ali i brojne druge vrste kojim je to doba dana najčešće udarno za obilazak najizglednijih hranilišta.