Pouzdanih tragova o prvim parazitima nemamo, no smatra se da su se najprimitivniji oblici javili ubrzo nakon pojave prvih višestaničnih organizama. Evoluirajući izrasli su u savršeno prilagođene organizme koji imaju samo jedan cilj – živjeti na račun nesretnog domaćina.

Bez obzira kojem carstvu pripadali, biljnom ili životinjskom, domaćin ih se teško oslobađa. Neki žive na površini tijela pa su dostupniji, no neki parazitiraju na unutarnjim organima što za domaćina nerijetko ima i kobne posljedice.

Vanjski paraziti kod sisavaca i ptica su najčešće krpelji, buhe i stjenice koji doslovno piju krv. Češanje ili grickanje nesretnim životinjama mogu donekle ublažiti tegobe, no što napraviti ako nedostaju ruke i noge, ako je vrat nedovoljno savitljiv ili još gore, ako ga nema?

More kao kolijevka života obiluje parazitima, od onih najsitnijih, tek mikroskopom vidljivih do pravih višestaničnih organizama poput paklare ili sljepulje. Teret parazita domaćin vrlo brzo osjeti pa tada ne preostaje ništa drugo nego intenzivirati vlastitu prehranu da se ne bi uginulo od iscrpljenosti. Naravno, što se domaćin više hrani time i parazit postaje snažniji i gladniji što je svojevrsni zatvoreni krug.

Većina se vanjskih parazita ubrzano razmnožava zbog čega napadnuti organizam u kratkom roku ugiba, nakon čega paraziti napuštaju tijelo uginule ribe u potrazi za novom žrtvom.

Neki pak vode računa o tome da im domaćin ostane u dobroj kondiciji, zbog čega svoje potomstvo neposredno nakon izvaljivanja izguravaju u more.

Jedan od najčešćih ribljih parazita sa kojima se ribolovci susreću je Anilocra physoides poznatiji kao riblja uš. To je zapravo rak koji se specijalizirao za nametnički oblik života. Parazitira na površini ribljeg tijela gdje je pričvršćen posebno oblikovanim kukastim nožicama. Najčešće ga nalazimo na arbunima gdje nakon odstranjivanja na ribi možemo primijetiti promijenjenu boju kože i trag ugriza.

Vrlo je čest i u ustima bugve gdje parazitira hraneći se tjelesnim tekućinama i tkivom domaćina, ali djelomično i ostacima hrane koju bugva pronalazi.

Istraživanja su pokazala da se bugve unatoč prisustvu ovih nametnika u ustima normalno razvijaju, dok ribe kod kojih taj isti nametnik parazitira na vanjskom dijelu tijela nerijetko pokazuju znakove pothranjenosti i mišićne atrofije.

Zanimljivo je da riblju uš možemo pronaći i kod izrazito juvenilarnih jedinki pri čemu je uš nerijetko gotovo jednako velika kao i domaćin.

Rakovi vitičari su se u svom razvojnom putu izmijenili do te mjere da na prvi pogled uopće ne nalikuju racima. Najčešći i nama najvidljiviji su lupari ili brumbuljci, bijele stožaste izrasline na stijenama, školjkama, ali i svim tvrdim predmetima poput bova ili oplakanih dijelova brodova.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Neki od vitičara su se specijalizirali za nametnički način života, a najčešće ih nalazimo na manjim šparidima. Uglavnom parazitiraju na gornjoj no ponekad i na donjoj čeljusti. Smješteni su u kanalu koji su izbušili u viličnoj kosti. Tako invadirana riba najčešće ima na vanjskoj strani jedan kraj raka koji podsjeća na čuperak nitastih algi, dok je usni otvor parazita u usnoj šupljini  ribe. Osim toga prisutna je apsorpcija tjelesnih tekućina cijelom površinom nametnika.

Pokušaj odstranjivanja nametnika rezultira jakim krvarenjem i uginućem invadirane ribe.