Batoglavac (Pagellus acarne, Risso, 1826) je riba iz obitelji ljuskavki (Sparidae).

I premda naraste do 36 centimetara i može težiti pola kilograma, prosječna lovna težina za ovu vrstu ne prelazi 0,06 kilograma.

Ima izduljeno bočno spljošteno tijelo s vidljivom i pravilno položenom bočnom prugom koja se pruža od škržnog zaklopca do repa. Oko mu je veliko i istaknuto. Tijelo mu je crvenkasto-smećkastosivo, prema trbuhu srebrno, sa skladnim i dobro razvijenim crvenkasto-sivkastim perajama.

U korijenu grudnih peraja ima istaknutu tamnu mrlju.

Batoglavac je tipična riba bentosa, što znači da je svim životnim navikama i potrebama vezan uz morsko dno. Premda u Mediteranu i Atlantiku zalazi i do 500 metara dubine, u našem ga moru nalazimo na dubinama od 5 do 80 metara i to nad obraslim, pjeskovito ljušturastim dnom, s tim da samo nedorasli primjerci prilaze plitkom uzobalnom moru.

Mrijesti se krajem ljeta, a spolnu zrelost postiže sa 16 centimetara dužine.

Premda donedavno smatran relativno rijetkom vrstom koja se zadržava samo oko zapadne obale Istre i u kanalima Zadarskog akvatorija, batoglavac se sve češće nalazi na udicama udičara duž cijelog Jadrana.

U gospodarskom je ribolovu uglavnom prilov kod lova povlačnim mrežama dok se u sportskom ribolovu lovi kančenicama. Premda se u principu mogu loviti tijekom cijelog dana i noći, na nekim su terenima aktivni isključivo u vrijeme sumraka kada ribolovac na raspolaganju ima svega pola sata do sat vremena za aktivni ribolov. Zato je jako važno da u tom periodu sav potreban pribor bude pri ruci kako se dragocjeno vrijeme ne bi gubilo na ugađanje pribora.

Zbog jakog i konstantnog otpora popraćenog ritmičnim i jakim trzajima uvijek se stječe dojam da je na udici veća riba nego što zapravo jeste.

Po pitanju izbora ješke batoglavci nisu probirljivi. Najbolje se love na dagnju, komadiće srdele, na velikog crva i lignju koju prije upotrebe valja batom omekšati.

U zavisnosti od terena na kojem obitava zna ponekad imati opori miris po jodu, no bez obzira na to, kod sladokusaca je uvijek cijenjen i tražen. Posebno su cijenjeni veći primjerci koji pečeni na gradelama znaju biti prava delicija, dok su manji primjerci prženi vrlo ukusni, a u brudetu jelu daju posebnu aromu.

Ostali hrvatski nazivi za ovu ribu su bajok, batelj, bičuga, bokador, lužiga, divji arbun, grbić, kopile, okan, surać i zlopogled.