Ribolov udicom iz barke je u principu jednostavan. Naješkane se udice spuštaju do dna i čeka se riblji potez, pri čemu cijeli sistem prati pokrete koji se prenose sa barke do najzadnje udice pri čemu po bonaci sistemi na dnu miruju, a ako je more valovito tada i udice poskakuju u ritmu valova.

No za razliku od opisanog ribolova iz barke u ribolovu s obale je mogućnost zadjeva ili zabačaja na pogrešno mjesto znatno izglednija što može biti vrlo deprimirajuće. Kako ocijeniti je li ješka pala na pravo mjesto i što učiniti da bismo je učinili vidljivijom?

U prvoj pretpostavci u lovu na klasičnu pridnenu postavu na fermu s kliznim olovom ograničenim zogulinom na koji je navezan predvez sa naješkanom udicom po lagano valovitom moru, na nekih osam do deset metara dubine na mješovitom dnu, ne bi trebalo biti nikakvih iznenađenja. Situacija je uprava idealna. Ukoliko smo dobro zabacili ješka je pala na čistinu, a netom naješkani živi crv svojim pokretima jasno doziva sve što je u blizini željno takvog obroka.

Na ovakvom terenu se neophodno upoznati sa sastavom i izgledom dna

No nažalost, nitko od nas ne može sa sigurnošću tvrditi da mu je ješka pala baš na takvu čistinu.

U drugoj pretpostavci su svi detalji identični onima iz prve osim činjenice da nam ješka nije na čistini. U ovoj je pretpostavci ješka u procijepu između dva kamena zatrpana talogom i komadićima posidonije. Tu će ješku vjerojatno pronaći kakav ugor, murina ili mačka kada se budu šuljali usred noći, no po danu su šanse da tako smještena ješka bude zapažena, uistinu minimalne. Što učiniti? Da li je nakon zabačaja pomicati?

Na to pitanje nije lako odgovoriti, jer je možda baš u prvom zabačaju ješka pala na idealno mjesto, a mi ćemo je pomicanjem samo dovesti u situaciju u kojoj će postati nevidljiva.

Jedan od pokazatelja da je ješka pala na dobru poziciju su povremena sitna poskakivanja strune koja nam govore da je sitna riba pronašla našu udicu i da je razvlači. Naravno, ako nam je ješka dovoljno žilava ne trebamo se previše uzbuđivati, no ako je na udici ješka nezanimljiva sitnoj ribi, kakva je situacija primjerice s bibijem, takvi nam znaci neće biti odaslani tako da opet nećemo znati jesmo li dobro zabacili ili ne.

Jedan od osnovnih preduvjeta koji će u startu uništiti takva premišljanja i dileme oko dobrog pozicioniranja ješke je sondiranje dna.

Ova škrpina sigurno nije slučajno ulovljena

Naravno u obalnom ribolovu ne možete koristiti klasičan sonder niti se pouzdati u nekakvu suvremenu elektroniku. Premda je u nekim situacijama jedan dio dna vidljiv i bez kupanja, ronjenja i satelitskog navođenja, veći je dio ipak nevidljiv. Stoga je ovo pravi trenutak za povratak u ribolovno kameno doba u kojem smo dno doslovno prepipavali. U tu je svrhu najbolje rabiti kakvo izduljenu olovnicu do koje nam nije baš stalo. Olovnicu je, bez udica, potrebno izbaciti u zonu u kojoj namjeravamo loviti i nakon što padne na dno, laganim povlačenjem očitavati sastav dna. Naravno, u prvom se izbačaju najčešće odmah počinje psovati pokušavajući se sjetiti razloga zašto uopće gubimo vrijeme na tako što kada bismo mogli lijepo loviti. No u idućih nekoliko zabačaja stvari postaju ipak nešto jasnije.

Takvim sondiranjem sigurno nećete moći detektirati svaki kamen, a i ako ga osjetite nećete sa sigurnošću znati gdje se točno nalazi. No ono što ćete sa sigurnošću znati biti će od velike važnosti. Ovakvim sondiranjem se lako može utvrditi gdje počinje, a gdje završava pojas posidonije ili pješčani otok. Olovnica će vam otkriti veće prepreke poput stijena ili izdignuća, kao i veće procjepe ili rupe. Ukoliko ste na ambalaži vaše role čitali i ona mala slova tada zasigurno znate koliko se strune uvuče jednim okretom ručice. Kada se naiđe na prepreku, rupu, pojas trave ili bilo kakav detalj koji vam se učini važnim, počnite brojati. Nakon nekoliko takvih brojanja i izbačaja dno će pred vama ležati kao otvorena knjiga, i na vama ostaje samo da svoj sistem položite na najdražu stranicu.

Sondiranje se isplatilo

Takva sondiranja, naravno nije potrebno izvoditi na svim terenima. Sondirati je poželjno na pozicijama gdje obalni niz sugerira problematičan teren pod morem. Ako je teren jednoličan i bez nekih detalja koji bio vam mogli pomrsiti račune nisu potrebne praktički nikakve predradnje, pogotovo ako lovite na poznatom terenu.

No ako je u pitanju surfcasting na obali koja je izložena vjetru i valovima, konfiguracija se dna neprestano mijenja. Stoga bi na takvim pozicijama bez obzira na prethodna iskustva i generalno poznavanje dna ipak valjalo malo pročešljati olovnicom dok je u rock-fishingu takav pregled dna najčešće imperativ.

Pogrešno je mišljenje da će nekoliko izbačaja i povlačenja olovnice preplašiti ribu. Dapače nekoliko smirenih izbačaja može ribu samo zainteresirati. Uostalom nakon posljednjeg olovnog izbačaja slijedi izbačaj sa naješkanim udicama što će svakako polučiti očekivane rezultate, pogotovo ako ste dobro pročitali teren.

A ako niste, zabacite svoju sondu još koji puta. Možda vam drugo čitanje donese upravo ribu života.