Postoji nekoliko tehnika kojima se cipla može uloviti udicom bez korištenja štapa, ali samo su još dvije prisutne. Ostale je istisnula upotreba štapova.

Prvu tehniku ćemo koristiti ako lovimo sa okomito odrezanih obala kakve su npr. u lučkim pristaništima ili na betoniranim gatovima. Sistem se slaže od osnovnog najlona promjera 0,20 – 0,25 milimetara na koji se navuče olovo težine do 10 grama. Preko zogulina se veže predvez promjera 0,16 – 0,22 milimetra s jednom udicom na kraju. Poželjno je koristiti deblje udice kraćeg vrata, tzv. kovanice, zbog osjetljivih usta cipla koje tanke udice lako mogu rasjeći. Kod ovog načina ribolova sistem se spušta do dna, a zatim se podiže 30 – 50 centimetara iznad dna. Osnovni najlon se položi preko kažiprsta, a palcem se lagano pridržava. Pri svakom povećanju napetosti ili promjeni osjećaja težine potrebno je kontrirati pokretom ruke iz lakta. Pri tome nije potrebno ispuštati najlon iz ruke, tako da bismo, ako je kontra bila u prazno, mogli sistem ponovo položiti na isto mjesto. Ukoliko je kontra bila u tvrdo, izvlačenje zakačene ribe treba biti konstantno, ali nježno, popuštajući najlon svaki puta kad riba pruži jači otpor. Pri tome najlon mora cijelo vrijeme biti napet. Ovakvom tehnikom se najčešće love zlataci i putnici.

Druga ‘bezplovkna’ tehnika zahtijeva upotrebu nešto mekšeg osnovnog najlona promjera 0,20 – 0,25 milimetara s dva nejednaka brka promjera 0,18 – 0,22 milimetara vezana preko sitnog zogulina. Olovno otežanje stavljamo jedino ako je lovna dubina preko jedan metar i tada koristimo sačmu 1-1,5 grama. Nakon što se sa motovila otpusti dovoljno najlona cca. 10 – 15 metara, širokim pokretom ruke sistem se odbaci u lovnu zonu. Najlon držimo kao i u gore opisanoj tehnici, održavajući ga napetim koliko je to moguće.

Pri svakom povlačenju ribe treba kontrirati, ali ne preširokim pokretom, jer ćemo tako sistem vrlo brzo izvući izvan lovne zone. Najkritičniji trenutak u ovakvom ribolovu je onaj kada cipal iskače iz mora pokušavajući se osloboditi udice i naravno, trenutak samog podizanja ribe iz mora, jer je tada najlon najnapetiji, a osim spretnosti prstiju koji drže najlon, ne postoji ništa što bi moglo amortizirati nagle trzaje ulovljene ribe. Udice kojima se na ovaj način love cipli mogu biti tanje s dužim vratom jer je zbog težine izbačaja potrebno koristiti nešto veću ješku. Osim toga, ribe koje se ovako ulove najčešće su zlataci i plutaši, a oni nikada ne pružaju otpor na kakav nailazimo kod izvlačenja lovine sa desetak metara dubine.