Upućenost u sastav dna, konfiguraciju i promjene dubine čak i na domaćim, relativno poznatim terenima može značiti drastičan pomak u kvaliteti lova i konačnom uspjehu, dok odlazak na nepoznat teren bez ikakvih podataka može rezultirati potpunim promašajem.

No iako je suvremena elektronika danas poprilično dostupna, to nipošto ne znači da baš sva plovila imaju elektronsku podršku.

Većina batana, pasara i ostalih otvorenih barki bez kabina uglavnom nemaju nikakve sofisticirane elektroničke uređaje koji bi im mogli biti od pomoći u traženju ribe, tako da se u traženju novih pozicija vlasnici takvih brodica moraju pouzdati isključivo u vlastito znanje i iskustvo.

A što je najljepše, takve se pozicije ne moraju nužno nalaziti miljama daleko. Dapače, mnoge su dobre pošte udaljene tek milju-dvije dalje od uobičajenih, no nažalost ili možda na sreću, bez elektronike nisu svima vidljive.

A otkriti dobru poštu bez sonara i GPS-a nije uvijek tako teško i nemoguće.

Dapače, pretraživanjem terena puštanjem niz kurenat često se mogu ostvariti ulovi kvalitetniji od onih ostvarenih na sidru, a što pretragu čini znatno zanimljivijom i u konačnici vrlo uspješnom.

Ukoliko se dobro procijeni smjer gibanja mora, odnosno pravac pružanja kurenta, spuštanjem naješkanog sistema s teškim olovom dno se vrlo lako i jednostavno može ‘sondirati’ i istražiti.

Povremenim odizanjem i naglim spuštanjem olovnice, na način da u spuštanju slobodnim padom udari u dno, nećemo samo privući ribu, već ćemo na vrlo jednostavan način ustanoviti i kakvo je dno. Naravno, u takvom pretraživanju osnovna struna mora biti upredenica.

Udar olovnice o kamenito i tvrdo dno ili pak njen mekani dosjed na muljevito i glibavo dno, jasno će se prenijeti na štap. Ti su udarci uvijek toliko karakteristični da ih je nemoguće pomiješati s nečim drugim, neodređenim. Na taj se način lako može napipati svaka promjena u strukturi dna kao i sve promjene dubine, pa možda čak i pronaći poštu za koju nitko ne zna, jer su katkada takve pozicije vezane upravo uz promjenu strukture dna.

Kurenat često ‘ogoli’ dio dna otkrivajući na taj način ‘kamenu livadu’ koja može biti obrasla nešto drukčijim algama od okolnog dna. Takve su pozicije u pravilu mjesta koja okupljaju ribu, a koja možda samo najsuvremeniji sonderi mogu jasno vidjeti. U pravilu se nalaze na rubovima kurenta ili u njihovoj neposrednoj blizini, predstavljajući savršen izvor hrane i neophodnog zaklona. Premda ne postoji nikakva promjena u dubini, sama činjenica da je dno drukčijeg sastava, dovoljno je da zadrži ribu.

Činjenica je da i jednolično duboki i prazni tereni mogu kriti neznatno uzdignute mikrolokacije od svega par desetaka kvadratnih metara koje drže ribu. Takva uzdignuća, koliko se god činila nezamjetnima, ipak razbijaju morska strujanja pretvarajući miran tok u turbulentno komešanje. Takva su mjesta, upravo zbog tog kovitlanja, uvijek bogatija hranom i česticama koje su, čak i kad su potpuno nejestive, ribama ipak vrlo privlačne. Naravno, uz mnoštvo time okupljene sitne ribe, uvijek se zadržava i ona krupnija.

Osim toga, rub takvog područja nikada nije oštro ocrtan. Prijelaz s kamenitog na muljevito područje uvijek je područje miješanog dna, ribama također vrlo zanimljivo područje. U zavisnosti od temperature mora, odnosno doba godine, upravo takva mjesta mogu biti pravi ribolovni Eldorado.