Premda se može učiniti klasično jednostavnim, izbor i transport ješke za lov u jednom rock fishing pohodu nije ni izdaleka jednostavan. Baš kao i svu ostalu opremu, tako i ješku valja ponijeti na leđima, zbog čega nikako nije svejedno što od ješke i u kolikoj količini nosimo.

U nekom ribolovu iz barke deset kilograma daganja više ili manje ne igra neku bitniju ulogu, kao što ni u nekom obalnom ribolovu dva ili tri crva, svaki u svojoj kantici s morem, naravno, u prtljažniku automobila tek desetak metara iza leđa, ne predstavljaju neki teret. No u ograničenom prostoru ranca i uz limitiranu težinu ograničenu vlastitom snagom, teret ješke je popriličan problem.

Ukoliko su nam na meti strvinari ili landovina, tada je usoljena i dehidrirana ješka pravi izbor. No takva je lovina u pravilu tek usputni cilj, dok je prioritetna meta plemenita oborita riba.

Na listi najlovnijih ješki namijenjenih pridnenom ribolovu sa stijena na prvom se mjestu nalazi veliki crv. Odmah za njim slijede lignja i srdela, te rakovi i školjke. Naravno, živa je ješka, poput na licu mjesta ulovljenih riba, posebno atraktivna kategorija.

Veliki crv je ješka s definitivno najširim djelovanjem. Njega će s jednakim tekom zagristi i knez i škrpina. Zahvaljujući intenzivnim bojama, obilatom krvarenju te neprestanom pomicanju, veliki je crv većini riba posebno privlačan i ukusan.

I premda ga zapravo nije teško nabaviti, bilo da ga sami lovite ili da ga kupite od lokalnih ribolovaca, dopremiti ga živog na lovno mjesto u rock fishingu nije nimalo jednostavan posao.

Mnogi ribolovci od velikog crva odustaju zbog velike količine mora koja mu je neophodna za preživljavanje, što je tek djelomično točno. Veliki se crv može održati dugo živim, čak i više mjeseci u sasvim malo mora, ako je površina tog mora dovoljno velika za kvalitetnu aeraciju i ako je temperatura manje-više stabilna.

To znači da bi do trenutka kada se sva oprema stavlja na leđa i put do ribolovne pozicije nastavlja pješice, crva trebalo uistinu držati u što je moguće više mora, da bi ga neposredno pred pješačenje prebacili u manju posudu s manje mora i više zraka.

Za takvo što su idealne velike plastične boce za običnu vodu zapremine 5 ili 6 litara koje se, nakon što smo u crva prebacili i dolili mu neophodnu količinu mora, jednostavno zgužvaju na potrebnu veličinu, čvrsto zatvore i pospreme u ranac, u onaj neiskorišteni prostor.

Da bi preživio, crv ne smije biti na suncu gdje bi vrlo brzo ‘zakuhao’, već u sjeni ranca gdje je temperatura koliko-toliko stabilna.

Pogrešno je također ispod crva stavljati smrznuti uložak ili ga pak transportirati u hladnjaku, jer će se crv tako jednostavno pothladiti ili smrznuti, te uginuti.

Ukoliko je crv u dobroj kondiciji i transportiran na opisan način, čim se dođe do mora potrebno mu je uliti svježeg mora. Čak i kada se crv ne miče i čini uginulim, svježe more bogato kisikom može učiniti čudo i reanimirati ga vrlo brzo i uspješno.