E-mail poruka što nije poslana meni, niti mi je bila namijenjena, povod je za današnji tekst. Pošiljatelj maila lošinjski je prijatelj Dubravko Balenović, koji se i sam iznenadio saznanjem da se njegova poruka našla u mom kompjutoru

. Čudni su putevi današnjeg kretanja poštanskih pošiljki, njihova adresiranja, slanja pa i primanja. Davno su u zaborav pospremljena vremena kada smo u poštanski sandučić ubacivali adresiranu kuvertu s pismom, i koju je potom poštar – pismonoša uručivao primatelju. Osobno u ruke!

Pošta danas »putuje kroz oblake«, a oni je mogu »svugdje usmjeriti«! Pa tako i Dubijev mail završi na mojoj adresi. U redu, nije baš sve tako mistično, priča je jednostavnija. S Velih Srakana, gdje sada živi, Dubravko Balenović poslao je mail Daini Baumann Glavočić u Rijeku, a ona ga je, očito dirnuta onime što je napisao, proslijedila na adrese prijatelja i znanaca. Na tom popisu, eto, našla se i moja adresa, pa sam tako pročitao što je Dubi pisao.

Emotivni opis života

Povod njegova javljanja Daini, za koju mi je rekao da je osobno ne poznaje, bila je netom pročitana knjiga »Karlo Baumann inženjer jedriličar ronilac«. Knjiga što ju je Daina Baumann Glavočić napisala o svom ocu, čovjeku koji se istaknuo vrhunskim postignućima u svemu čime se bavio, u svojoj struci inženjera brodogradnje, u profesionalnom ronjenju i jedriličarskom sportu.

Promociju knjige Daina Baumann Glavočić upriličila je usred ljeta prošle godine. Bez obzira na tako nepovoljan termin, privukla je izuzetno veliku pažnju. Ne pamtim kada je u Rijeci promocija jedne knjige bila tako posjećena.

U velikoj dvorani nije bilo slobodne stolice, mnogi su stajali. Da, bilo je ljeto kada mi se teško koncentrirati na čitanje. Tim više što sam knjigu dvaput pročitao dosta ranije, još u neobrađenom rukopisu.

Tako je knjiga o Karlu Baumannu ostavljena po strani, za čitanje u hladnijim danima i dugim večerima. Ali… što možeš napraviti danas ne ostavljaj za sutra, govorili su mudri ljudi.

Došle su nove knjige, nova »lektira«, vrijeme prolazi… Pa je izostao i prikaz vrijedne knjige, a to ne smijem propustiti. Autorica i njen rad to apsolutno zaslužuju. Dobro me Dubravko podsjetio na zaboravljenu temu..!

Pisao sam svojedobno opširno o Karlu Baumannu, velikanu mora i podmorja, o njegovim postignućima. Nadam se, bit će prilike da još koji put nešto napišem. Ovdje bih trebao pisati o onome što je Daina Baumann Glavočić napravila.

Dubravko Balenović sažeo je to kroz čestitku u tri rečenice. Bolje ga citirati nego prepričavati.

On je napisao: »Čestitam: prvo, na ‘rudarskom’ poslu prikupljanja tolike opsežne građe; drugo, na Vašem objektivnom ali i emotivnom opisu života Vašeg oca i života koji vas i poslije njegove smrti, a i svega što je ondašnjem društvo dao, nije mazio; i treće; sam izgled, oprema i poučnost knjige koja se čita u jednom dahu, a nakon toga ju treba pročitati barem još dva puta, da se spozna veličina Karla Baumana.«

Sadržajna biografija

Najprije, u nekoliko rečenica treba podsjetiti tko je bio Karlo Baumann, čime se sve bavio. Čovjek izuzetno bogate i sadržajne biografije. Školovanjem inženjer brodogradnje, rođen 1914. u gradiću Zelenika u Boki Kotorskoj, a tragično stradao 6. srpnja 1954. u Splitu, prilikom ronjenja u luci.

U kratkom životu napravio je mnoge velike stvari, podvige u podmorju što su u ono vrijeme djelovali nezamislivima, kakvi su tada rijetki bili i u svijetu. A bio je ronilac samouk, jedan od najvećih teških ronilaca izraslih na ovim prostorima.

Između ostaloga, nakon Drugog svjetskog rata kroz dva tjedna propješačio je 30 kilometara po dnu riječke luke koja je tada bila puna potopljenih brodova. Potom je vadio potopljene brodove po čitavom Jadranu, i to s velikih i rizičnih dubina.

Bio je jedan od utemeljitelja tvrtke Brodospas koja i danas djeluje u Splitu. U Rijeku ga je doveo posao inženjera brodogradnje, zaposlio se u »3. maju« gdje je, između ostaloga, organizirao i aktivno sudjelovao u dizanju velikog, u ratu potopljenog doka. Jedrenjem se bavio od djetinjstva, ostvario je vrhunske rezultate, a posebno se ističu dva nastupa na Olimpijskim igrama, 1936. i 1952.

Neizbrisiv pečat

Usprkos takvim postignućima, u široj javnosti njegovo ime slabo je poznato. Rijetki iz mlade generacije znaju za njega. Možda tek oni koji bolje poznaju djelatnosti kojima se bavio. Zaslužio je knjigu što će prikazati njegov život i djelo. I to davno ranije, a ne gotovo 70 godina nakon smrti.

Na pisanje se, konačno, odlučila njegova kći. Nije bilo lako i jednostavno odlučiti se za pisanje, i prethodno opsežno istraživanje. Tim teže što oca praktički nije upoznala, bila je dijete u vrijeme njegova stradanja.

U Predgovoru je napisala: »U djetinjstvu te maglovite priče o izvanrednim postignućima ing. Karla Baumanna, mog ne(u)poznatog oca, mojim su starenjem dobivale novo značenje, pobudivši u meni zanimanje i želju da ih provjerim.

Obilna obiteljska privatna i javna dokumentacija, zapisi i priče još živućih svjedoka toga vremena te mnogi komentari da je riječ o životnom scenariju vrijednom filma učvrstili su me u odluci da pokušam bez sentimentalnosti prikazati izniman život i postignuća skromnog, samozatajnog sportaša, hrabrog, radišnog i u poslu inovativnog ronioca te obitelji posvećenog čovjeka.«

Napravila je to sistematski i sveobuhvatno, a iz opsežne Bibliografije može se zaključiti koliko je bila temeljita u istraživanju i provjeravanju svakog detalja. I prije čitanja knjige znao sam ponešto o Karlu Baumannu.

Mislio sam da znam puno, a nakon pročitanog shvatio sa da su to bili samo pabirci iz njegova života. Knjigu »Karlo Baumann inženjer jedriličar ronilac«, što ima više od 250 stranica s mnoštvom ilustracija, isključivo crno-bijelih, Daina Baumann podijelila je u tri cjeline.

Prva je Kronologija života što počinje s obitelji Magyar/Baumann i njenim dolaskom iz Mađarske, tadašnje Ugarske u Zeleniku. Glavninu čine poglavlja Jedrenje i Ronjenje, djelatnosti u kojima je Karlo ostavio trajni i neizbrisiv pečat – za sva vremena.

Stvaralaštvo i uspjehe Karla Baumanna nemoguće je prepričati u kratkom prikazu ove knjige. Čega god se prihvatio u svemu je bio uspješan, ali i temeljit.

O svemu što je radio govori dio jedne rečenice iz zaključne Riječi na kraju: jedriličar, projektant jedrilica, vrhunski profesionalni ronilac, ronilački pedagog, pisac i inovator u ronjenju. »Za manje od dvije godine od amatera-početnika postao je uzor i učitelj ronjenja«, zaključuje Daina Baumann Glavočić.