Rubovi gradskih luka su omiljeno boravište ušata, tipičnih noćnih lovaca. Obalna rasvjeta privlači jata sitne ribe, prvenstveno gavuna, pa ušate primamljene takvim obiljem hrane borave na rubu svjetla odakle se lako i vrlo nevidljivo zalijeću za neopreznim primjercima. Ušate se najčešće uopće ne vidi, ali ih se zato može čuti. Odaje ih udarac tijela po površini mora u trenutku kada se nakon progona gavuna okreću za ponovni uron.

Ušate na divljim i manje nastanjenim pozicijama su manje oprezne, ali jednako nevidljive. Potražiti ćemo ih na krajevima uvala, na puntama i sikama, te na svim izbočinama kopna oko kojih postoji mogućnost strujanja, jer je ušata riba kurenta, a kada ga nema, brzim proplivavanjem ga sama stvara.

Da bi otkrili njihovo prisustvo, ješka u početku mora biti bogata i velika. Tek kad ulovimo nekoliko komada u kraćem vremenskom periodu, ješku možemo smanjiti na uobičajenu veličinu.

Lovi se raznim alatima jer je to izrazito česta riba. No, sportski ribolovci koji su je pokušali uloviti znaju da to i nije tako lako. Izrazito je oprezna i osjetljiva, posebice na debljinu strune.

‘Loviti ušate, za sportskog ribolovca znači biti na ispitu vještine i znanja o ribolovu na moru’ – riječi su Alda Ivaniševića s kojima se većina ribolovaca slaže. Ipak, unatoč svim zaprekama, ovu ribu se može uz malo truda na nekoliko načina vrlo uspješno loviti, i to najuspješnije od travnja do listopada, prije i poslije punog mjeseca, prvenstveno, pogađate – noću.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Ribolov iz ruke tehnikom propadanja, može se koristi ukoliko su ušate dovoljno blizu. Na osnovu ne deblju od 0,25 milimetara se vezuje fluorokarbonski predvez s dva brka nejednake dužine. Širina luka udica namijenjenih lovu ušata bi trebala biti od 8 do 10 milimetara.

Ukoliko se ne koristi zogulin što baš i nije mudro, potrebno je staviti, zavisno od jačine kurenta, jednu do dvije kuglice olova ukupne maksimalne težine do dva grama.

Na isti se način može loviti i štapom, s tim da štap mora biti mekan, vršne akcije, dužine oko 3 metra i više. Ako nema vjetra, bolognese je odličan izbor. Ne treba posebno naglašavati da rola i struna moraju biti prilagođeni takvom načinu ribolova. Visoka špula s pravilno namotanim najlonskim monofilom bez memorije u potpunosti će zadovoljiti.

U oba slučaja, i iz ruke i štapom, potrebno je bogato naješkane udice izbaciti što je moguće dalje i držeći strunu lagano napetom pustiti da sistem lagano tone, ne dublje od 5 do 6 metara. Ako se ne dobije griz u samom tonjenju, sistem se tada polako i vrlo sporo privlači. Kad se na taj način napipa riba, u sljedećem zabačaju je treba potražiti na istoj ili malo većoj daljini, ali bliže površini, jer se u hranjenju ušate uvijek lagano dižu.

A griz ušate je uvijek silovit. Kontrirati treba na svako zatezanje strune, dovoljno snažno da se udica stigne probiti. Mada rjeđe nego kod bugava, i kod ušata se u ustima zna naći riblja uš koja može ribi spasiti život. Naime, udica zapne za tijelo male krvopije, tako da se i ne probije do čeljusti ribe. Nakon svake ulovljene ušate treba kontrolirati strunu uz udicu jer ona, isto kao i bugva, voli grickati predveze.

Podmetač je neophodan dio opreme, pogotovo ako su primjerci teži od pola kilograma.

Ušata će napasti sve što liči na hranu, a ono što je dovoljno sitno odmah i progutati, tako da je paleta ješki uistinu široka. Mogu se koristiti gotovo sve ješke morsko-animalnog porijekla, no najboljima su se pokazali crijeva srdele, crvići, dagnje (svježe i usoljene), kozice i gavuni. Jednako uspješno se mogu koristiti i razne pastele, umiješene od kruha, sira i ribljih dodataka. Najvažnije je da ješka bude dovoljno uočljiva.

Ušata spada u bijelu ribu. Meso joj je tečno, vrlo ukusno i lako probavljivo. Može se spremati na gotovo sve načine. Sitniji primjerci se obično prže, dok su krupniji izvrsni pečeni na gradelama. Dobra je lešo, a i u brudetu. Važno je samo prije čišćenja obavezno odstraniti crnu pokožicu s unutarnje strane trbušne stijenke kako meso ne bi poprimilo gorak i metalan okus.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA