Najuspješniji ribolov na pica s obale se odvija u toplom dijelu godine, od kasnog proljeća do jeseni. More treba biti mirno i bez vjetra. U pravilu se bolje lovi danju i to ponajbolje u rano jutro ili u suton.

Pic je izrazito sumnjičava riba, pa se uglavnom vrlo teško lovi. Najčešće se i ne lovi ciljano, već zajedno s ostalim ribama bentosa klasičnim pridnenim montažama. Osnovna struna je najlonski monofil promjera 0,35 – 0,45 milimetara, na koju se postavlja klizna olovnica 40 – 80 grama, vrtuljak, fluorokarbonski predvez 0,25 –0,35 te na kraju udica širine luka 10 do 15 milimetara.

Budući da se pic voli zadržavati i u lukama, može ga se potražiti uz okomite zidane obale pristaništa. Mada se može loviti i iz ruke, sa štapom i rolom je to neusporedivo lakše, a tada se može koristiti i nešto finiji pribor. Osnova od najlonskog monofila tada ne treba biti deblja od 0,30 milimetara, uz olovno opterećenje ne teže od 10 grama; vrtuljak primjerene veličine i nosivosti, te fluorokarbonski predvez dug oko 25 centimetara, promjera 0,25 milimetara s adekvatno velikom i nosivom udicom.

Sistem se postavlja tako da udice budu tridesetak centimetara iznad dna. Griz će biti silovit, pa ukoliko se ne lovi s uključenim slobodnim hodom špule ili s otvorenim preklopnikom role, štap treba dobro osigurati. U prvim trenucima izvlačenja pic će pružiti maksimalan otpor, no nakon nekoliko strelovitih bjegova u dubinu riba će naglo malaksati, tako da će se sva njena borba svesti na rijetke ritmične udarce. Podmetač je neophodan dio opreme pogotovo ako se radi o krupnijim primjercima. U trenutku kada dodirne površinu mora, pic se često odlučuje za još jedan, posljednji pokušaj bijega, koji ribolovca često prevari, jer se čini kao da se riba već potpuno predala.

Ribolov plovkom se svodi na pretraživanje terena, a sistem se slaže od najlonskog monofila promjera 0,25 milimetara, te fluorokarbonskog predveza s jednom do dvije udice na brcima različite dužine, promjera 0,18 – 0,20 milimetra. Plovak bi trebao biti klizni radi brže prilagodbe dubini, nosivosti 5 – 15 grama s jednom olovnicom u obliku suze. Udaljenost plovka od udica se mijenja u zavisnosti od dubine mora, no idealno bi bilo da udice love tridesetak centimetra iznad dna. Kontrirati treba na svako uranjanje plovka.

Za uspješniji ribolov je poželjno brumati nekoliko dana ranije. Budući da se pic hrani ribama, rakovima, mekušcima, ali i algama, neće biti izbirljiv ni kada je u pitanju ponuđena ješka. Pored svih animalnih morskih ješki, picu se, za razliku od većine ostalih morskih riba, može ponuditi i meso toplokrvnih životinja, sirovo ili kuhano.

Zanimljiv je način na koji se pic hrani. Nakon što odluči pojesti nekog beskralješnjaka ili algu, polako i vrlo sumnjičavo joj se približi, te nakon što je zgrabi svojim isturenim zubalom, naglim pokretom tijela u stranu je otrgne od podloge.

Ulovljenog pica treba čim prije očistiti, a s unutrašnjeg dijela trbušne stijenke odstraniti crnu pokožicu.

Zbog krupnih i lako odvojivih kostiju, te izrazito ukusnog mesa, posvuda je cijenjen kao kulinarska poslastica. Ako je zubatac car o’ rib, a podlanica kraljica mora, tada je pic po kvaliteti svog mesa neosporno princ.

Najukusniji je pečen na žaru, dok je riblja juha od pica posebnog okusa.