Ribolov kanjaca je jednostavan i ne zahtijeva neku posebnu pripremu. Izrazito proždrljiv, progutati će gotovo sve što mu se ponudi tako da je zapravo jedini ključni uvjet za uspješan ribolov samo njegova prisutnost. Budući da je prirodno stanište ove vrste hridinasto, gusto zarašteno dno, s količinom pripremljenih prama i predveza se ne može pretjerati.

Osnovna konstrukcija podrazumijeva klasični predvez s tri prame od kojih najdonja, rijetko kada duža od 60 centimetara, lovi ispod olovnice.

Prame su najčešće duge od 15 do 25 centimetara, dok je razmak među njima takav da onemogućuje međusobni doticaj udica. Težina olovnica je usklađena s dubinom no rijetko je kada potrebno ići ispod 25 i preko 60 grama. Izbor udica je stvar osobnih sklonosti, jer se u ribolovu kanjaca uistinu ne treba obazirati na veličinu. Kanjac će s jednakom lakoćom progutati kakvu natjecateljsku minijaturnu osmicu kao i veliku ‘kroz nula’ kovanicu.

Premda po prirodi halapljivo guta gotovo sve što je jestivo, kanjac će se ipak ponajprije baciti na kakav mesni zalogaj, pogotovo ako je u pitanju očišćeni školjkaš poput dagnje, lakirke ili konjare, dok će s posebnim tekom nasrnuti na svježeg gavuna, kozicu ili gambora.

Nasrtaj na udicu se najčešće očituje samo naglom promjenom težine. Naime, kanjac nakon uzimanja ješke nastavlja plivati prema najbližem zaklonu. U trenutku kad osjeti otpor strune, počinje se batrgati tupim i ritmičnim trzajima koji ne traju dugo. Kada se izvuče na površinu, uglavnom je miran, tako da je podmetač potreban jedino ako se koriste posebno tanki promjeri na predvezima.

Kod primjeraka izvučenih s većih dubina redovito dolazi do ekspanzije unutarnjih organa zbog nagle promjene tlaka koju kanjci u pravilu vrlo teško podnose. Ukoliko ga nemate namjeru zadržati tada mu treba vrhom škara probušiti napuhani mjehur u ustima. S ekspandiranim mjehurom kanjac nikako ne može zaroniti, a ranica koja bušenjem mjehura nastane zanemariva je.

Kanjac je riba ukusnog i lako probavljivog mesa, cijenjen kao ‘spiza za bolesnike’. Ipak, unatoč tome i svojoj brojnosti, nije redovit na ribarnicama. Na meniju se najčešće nađe kao usputni i sporedni ulov. Može ga se spremati na sve uobičajene načine. Najukusniji je lešo i na gradelama te u brudetu pomiješan s drugom ribom.