RIBOLOVNI TERENI

Izbjegavate lov na pješčanom dnu jer mislite da na njemu nema riba? To vam je velika greška

Boris Bulić

Brojne se ribe mogu uloviti na pješčanim plažama, pogotovo ako se lovi prije nego se kupači probude. Puno je puta zora je na pijesku otkrila nasukane mnoge ovčice i orade što jako dobro znaju svi koji su se u okušali u ranojutarnjem ribolovu…



Mnogi se ribolovci u svojim ribolovnim pohodima susreću s problemima kada se nađu na pješčanoj obali. Prvi je problem u tome što na pješčanim obalama dubina nije velika, i dno se spušta pod vrlo blagim kutom.


U takvom podmorju pri obali uglavnom vlada pustoš zbog čega se tek dalekim izbačajima koristeći surf-tehnike mogu ostvariti rezultati.





Ipak, takvi su tereni često bogati ribom. Uloviti možemo ovčicu, trlju blataricu, pauka, arbuna, lista i svo ono obilje iz obitelji glavoča.


More je uglavnom prozirnozeleno, a zatamnjenja ukazuju na livade. Loviti se može i plovkom neposredno uz njih ili nad njima, ali ipak uz znatno slabije rezultate.


Takve pješčane obale su tijekom ljeta uglavnom prepune kupača, pa ribu valja tražiti ili prije, ili tek po završetku sezone kupanja.



Sistemi na takvom dnu uglavnom neće zapinjati, ali će se svejedno češće morati mijenjati udice. Naime stalno povlačenje po pijesku ih brzo zatupi.


A svi koji se odluče za lov u lučkim vodama moraju znati da je ribolov u lukama zabranjen u razdoblju od 1. svibnja do 31. listopada zbog čega mnogi love u neposrednoj blizini.


No treba znati da su naše luke, unatoč brojnim kolektorima ipak mahom zagađene u tolikoj mjeri da se dno uglavnom i ne vidi.


Ono je gotovo redovito muljevito i tu se najčešće love cipli, salpe, špari i glavoči, a varalicom se može nadmudriti brancina ili strijelku.



Postoje i manje lučice, prvenstveno na našim otocima koje nisu tako zagađene. To su najčešće prirodne uvale sa mirnim pjeskovitim dnom na kome se često nađu i šumice posidonije. Loviti se može kao i na pješčanoj obali, naravno, izuzimajući surf-tehnike.


Mišljenja o oprezu riba na takvim mjestima su podijeljena. Jedni tvrde da je riba naviknuta na ljude i brodove manje osjetljiva, a drugi pak, da je zbog stalnih susreta s ribolovcima prefrigana i posebno oprezna.


Moje je mišljenje da je ribolov u blizini luka samo loš surogat pravom ribolovnom užitku i da takva mjesta treba izbjegavati. Mislim da nije potrebno posebno naglašavati da riba ulovljena u tako zagađenim lučkim vodama najčešće zapravo nije jestiva.