Jedan dio Istrana ga smatra specijalitetom, većim i cjenjenijim od mnoge bijele ribe, dok ga opet na nekim dijelovima naše obale najviše vole sušenog i prodimljenog. Inače se ugor može pripravljati na razne načine, no najukusniji je u brudetu. Posebno je cijenjena glava od ugora koja brudetu daje poseban okus…
povezane vijesti
Ugor je riba koji neki ribolovci ne mogu smisliti dok ga drugi naprosto obožavaju. Bez obzira na takve sklonosti pravi, a po mnogima i najveći problem u ribolovu ugora predstavlja trenutak kada se ugor nađe na suhom. Još ako je u pitanju primjerak teži od pet kilograma, tada je cirkus zagarantiran. Ipak rješenje je jednostavno. Dobro odmjeren udarac po sredini tijela u predjelu analnog otvora smiriti će i najživčanijeg ugora.
Nakon takvog udarca ugor uglavnom ‘omlitavi’ pa ga je lako osloboditi udice i pospremiti u kašetu ili jaceru.
Dobro odmjeren udarac po sredini tijela smiri i najborbenijeg ugora
Inače se ugor može pripravljati na razne načine, no najukusniji je u brudetu. Posebno je cijenjena glava od ugora koja brudetu daje poseban okus dok se veliki primjerci najčešće peku izrezani na fete. Pri čišćenju je poželjno istrljati ga solju koja će pokupiti višak sluzi, nakon čega postaje znatno manje klizav.
Jedan dio Istrana ga smatra specijalitetom, većim i cjenjenijim od mnoge bijele ribe, dok ga opet na nekim dijelovima naše obale najviše vole sušenog i prodimljenog.
Među ribarima sklonima mistificiranju se može čuti priča da znalci mogu snažnim stiskom i provlačenjem kroz šaku kod ugora sve kosti satjerati u rep. Mnogo sam puta vidio mahom kontinentalce kako svog ulovljenog ugora stiskaju i muku muče pokušavajući ovu rabotu provesti u djelo. Naravno da im to nije uspjelo jer je sve to samo dobro zamišljena fama. Naime, ugor zbog stiješnjenog tijela u repnom dijelu ima manje mesa a više kostiju, što je posljedica njegove građe, a nikako stiskanja i protiskivanja kroz šaku.
I za kraj samo jedan mali detalj koji mnogi ribolovci propuštaju. Budući da je ribolov ugora spojen sa mnoštvom potencijalnih zadjeva, bilo bi mudro između zogulina i sajle ubaciti manji komad najlonskog monofila primjerene nosivosti. Tako se u slučaju zadjeva ne gubi ništa osim samog kraja predveza.
