Nakon ribolova vam je preostao oveći komad velikog crva koji će najvjerojatnije brzo uginuti i već u prvih par sati postati dobar samo za prvi kontejner. No ukoliko ga pravilno usolite možete ga sačuvati za idući ribolovni pohod kao sasvim kvalitetnu i lovnu ješku.
povezane vijesti
Ukoliko je neozlijeđen veliki crv može u zatočeništvu jako dugo živjeti. Treba ga držati u malo mora, tek toliko da bude prekriven.
Važno je samo osigurati manje-više stabilnu temperaturnu sredinu.
Primjerice, podrum koji nema jače temperaturne oscilacije je idealno mjesto za skladištenje i čuvanje živog crva.
No unatoč svoj brizi, crv, pogotovo ako je ranjen ne može živjeti vječno, ali se zato ipak može održati upotrebljivim i to soljenjem.
Žive ostatke crva, ili pak cijelog živog crva, treba prekriti solju i ostaviti u vlastitoj salamuri. Pa iako je sol izvrstan konzervans, usoljenog je crva ipak poželjno čuvati u hladnjaku i to u najdonjoj zoni kako bi izbjegli smrzavanje.
Ako crv nije živ, prije soljenja ga treba očistiti protiskivanjem između prstiju i istiskivanjem sadržaja zadnje dvije trećine. Na dno prikladne posude bace se šaka-dvije soli, položi uginuli crv i pospe se još jednom šakom soli. Već nakon dva do tri sata crv će otpustiti veći dio tekućine. Tada ga valja ocijediti i prosušiti i nakon čega je spreman za skladištenje. Čuva se u manjoj posudi obložen solju. Naravno, tako usoljenog crva valja što prije potrošiti jer mu stajanjem kvaliteta i lovnost rapidno opadaju. Postepeno postaje ‘drven’ i končast zbog čega ga je sve teže nadjenuti na udicu.
Pogrešno je miješati ga s drugom usoljenom ješkom jer će neminovno poprimiti miris te druge ješke, a i sam će otpustiti svoju aromu što i nije uvijek prednost.
Ostatke velikog crva nakon ribolova mnogi ribolovci zamrzavaju što i nije loše ukoliko se nakon odmrzavanja namjerava odmah potrošiti. No višekratno zamrzavanje nikako nije dobro jer postaje doslovno neupotrebljiv, kako zbog kvalitete mesa tako i zbog mirisa i okusa.
