Tehnika lova driftingom, iako je mnogi ne poznaju pod tim imenom, po zastupljenosti i učestalosti je druga po redu među tehnikama lova liganja iz barke. U ovoj se tehnici najčešće koriste skosavice tipa Oita različite težine i veličine pri čemu je lov vrlo jednostavan. Barka se ne sidri, već se pušta da je nose vjetar i kurenat, tako da se skosavice puštene u more dvadeset do trideset metara za barkom povlače istom brzinom.

Na ovaj se način može loviti s jednom, ali i s više skosavica istovremeno, pri čemu ne moraju sve nužno biti Oite. Često se u kombinaciji s Oitom na kraju sistema koriste dvije obične japanke. Ako postoji gradacija po veličini, tada je najdonja skosavica i najveća.

Osim skosavica Oita, u ovoj su se tehnici uspješnima pokazali i određeni modeli skosavica tipa Rapala s malim i uskim stabilizatorima s kojima kretnje skosavica nisu predinamične i suviše nervozne.

Mnogi se u ovakvom lovu baš i ne snalaze, pogotovo ako je kurenat jači od očekivanog, što zapravo nije nikakav problem, već samo pogodnost jer su lignje tada aktivnije, a sam lov dinamičniji i izdašniji. Da bi lov u jačem kurentu bio uspješan, sistem je potrebno opteretiti, što je najpraktičnije napraviti s kuglastim kliznim olovnicama težine 15 do 20 grama. Na osnovu se prije montaže skosavice navuku tri takve olovnice između kojih se postavljaju mekane perlice koje sprječavaju sudaranje olovnica i zbog toga eventualno zatvaranje provrta i njihovo blokiranje. Hod olovnica prema skosavici je ograničen zogulinom koji spaja osnovnu strunu s predvezom. Naravno, i pred zogulinom se nalazi mekana perla.

S ovakvim se sistemom u more spušta najprije samo skosavica bez ikakvog opterećenja, a onda se po potrebi niz strunu spušta jedna, dvije ili sve tri kuglice, što naravno ovisi o jačini kurenta.

Idealno je ako se kurenat poklopi sa slabim vjetrom iz suprotnog pravca. Tada uz puno otežanje skosavica ima brzinu tek nešto veću od brzine kurenta, što je lignjama neodoljiv izazov.

Ovom dinamičnom i atraktivnom načinu lova ide u prilog i činjenica da lignje ulovljene na ovaj način najčešće nisu bebe već prave mame. Prihvat ovako velikih liganja je praktično obaviti rukom i to prvenstveno zato jer se na taj način najlakše kontrolira pravac u kojem bi ulovljena lignja mogla isprazniti sadržaj svoje vrećice sa crnilom. Naime, nikako nije isto kada vas poštrapa lignja od deset deka ili pak ona od kilogram i deset deka.

Premda je uz spuštanje olovnih otežanja preko kliznih karabina ovakav lov moguć i pomoću štapa, ovakvim se sistemom u pravilu lovi iz ruke.

Na ovaj se način može loviti i kad kurenta nema, no tada se treba pomoći veslima, što je zapravo granični slučaj s panulom.