Podizanje parangala postupak je zapravo jednak polaganju, samo u obrnutom smjeru. Konopac se podiže, skuplja i pažljivo slaže u kofu, dok svaka udica dolazi na svoje mjesto.

Izuzetno je važno prilikom podizanja parangala sve komponente pažljivo slagati, pri čemu se posebno vodi računa o redoslijedu kojim se kače udice o rub kofe. Svaka nepravilnost u slaganju se otkriva već u idućem topljenju tog parangala kada je, naravno, kasno za bilo kakvo popravljanje i razmrsivanje. To je posebno važno kod najlonskih parangala koji su posebno skloni mršenju.

Jedna od najgorih situacija koja se može dogoditi prilikom podizanja parangala je podvlačenje maestre pod stijenu. U tom se slučaju maestra najčešće polako izvlači, dok prame jedna po jedna zapinju i pucaju. U skladu sa ribarskom pegulom, uza sve se nevolje jasno može ‘čuti’ riba koja bati na još nepokidanim pramama.

Tada je najpraktičnije maestru presjeći, te podizanje nastaviti sa suprotne strane, od drugog kavicala, nadajući se da je stijena pod koju se maestra podvukla jedina takva u podmorju.

Ako je dno ravno, parangal dižemo uz kurenat, odnosno počinjemo podizanje od sinjala koji je ‘nizvodno’. Ukoliko je parangal na kosini, podizanje počinje iz dubljega prema plićem kako bi se smanjio rizik zadjeva.

Prilikom podizanja parangala treba biti svjestan da je taj alat stalna potencijalna opasnost. Zato je u podizanju jako važno pri ruci imati nož, podmetač i kuku, te neko čvrsto uporište poput bitve, o koju se po potrebi maestra može omotati i tako zaustaviti izvlačenje ili vraćanje parangala u more.

Naime, u podizanju se može dogoditi da parangal zapne ili da velika lovina zapliva u dubinu i za sobom povuče maestru i slobodne udice koje u tom povlačenju mogu ozbiljno povrijediti ribolovca. U takvoj je situaciji blizina noža od iznimno velike, katkad i životne važnosti.

Kad parangal zapne, maestru ćemo teško zadržati u ruci. Dapače, vrlo je vjerojatno da će proklizati i porezati nas, pri čemu lako može povući već izvađene udice. Omatanjem maestre oko bitve i laganom vožnjom okomito iznad mjesta na kojem je došlo do zadjeva, najlakše i najsigurnije ćemo osloboditi parangal.

Podmetač nam je potreban za one ulove koji mogu biti nezgodni jer su loše zakačeni, ili pak opasni, poput pauka ili murine, dok ćemo se kukom poslužiti za kapitalne ribe poput kirnje, zubaca, ili pagra, pogotovo ako je banda broda visoka. Kod nižih brodova takva se riba lakše i puno ljepše prihvaća rukom.

Mnogi se ribari na različite načine snalaze kako bi olakšali podizanje parangala, pogotovo kada se parangal podiže s veće dubine i ako je u pitanju više uzastopnih polaganja.

Tako se teški dubinski parangali najčešće podižu pomoću vitla, poput svima znanog puretića, ali i brojnim drugim prijenosnim mehanizmima od kojih su neki više, a neki manje uspješni. Bez obzira kakav mehanizam koristili važno je samo da ga se u svakom trenutku po volji ribolovca može zaustaviti kako ne bi postao opasniji od tonućeg parangala.