Teško da postoji ijedan ribolovni pohod kojem ne prethodi obimno teoretiziranje. Sve pripreme koje su sastavni dio odlaska u ribolov temeljene su na iskustvu i na teoretski izgrađenim i dorađenim situacijama.

Dolaskom na poziciju sistem se zabacuje, između drugog i trećeg provodnika se vješa prstenasti indikator nakon čega se sjeda i uživa u moru, pogledu, suncu… Riba će zagristi, uslijediti će kontra, zamaranje, podmetač… No to je samo teorija. U praksi to izgleda malo drukčije.

Dolaskom na obalu ste ustanovili da postoji još nekoliko elemenata koje niste ukalkulirali u svoje pripreme – kurenat, valovi i vjetar. Kada se udruže, ta tri elementa itekako mogu omesti ribolov. Koliko god vi vješali svoj prstenasti indikator i koliko god popuštali kočnicu role, najlon ostaje zategnut, a vrh štapa prekomjerno povijen, dok rola polako, ali uporno cvrkuće i popušta. A da stvar bude posebno lijepa, najlon uopće ne leži u zamišljenom pravcu već je položen nekako koso i svakim se trenom sve više ukošuje.

Zbog valova vrh se neprestano povija i drhti tako da se ništa smisleno ne može indicirati. Naravno, tu je i vjetar, ne jak ali zato konstantan koji neprestano ljulja i prsten i najlon, tako da već nakon petnaestak minuta normalnom čovjeku postaje svega dosta pa se počinje pitati što tu zapravo još radi.

Da, pogodili ste, to je praksa.

Na sve je to naravno, trebalo misliti na vrijeme, bar prošli tjedan dok su trgovine još bile dostupne. Svakako, za to je potrebno stanovito, već spomenuto iskustvo koje još kako pomaže u planiranju.

A za izaći na kraj sa opisanim nedaćama ne treba ni velika mudrost ni skupocjena oprema.

Ključni elementi za borbu sa pogubnim triom su prava olovnica i kvalitetna rola.

Tirolsko drvce teško zapinje

Danas je na ponudi uistinu veliki broj najraznovrsnijih olovnih otežanja svih mogućih i nemogućih oblika i namjena tako da se u toj ponudi lako gube i najljući profesionalci. Kada tome još dodamo mnoštvo kreacija koje samo djelom podsjećaju na uspješno dizajnirane i učinkovite modele, a koji su zapravo samo loši bezimeni falsifikati, zbrka postaje još veća.

Za ispravan odabir olovnog otežanja važno je poznavanje dubine i daljine na kojoj namjeravamo loviti. Ukoliko je riječ o hridinasto-stjenovitom terenu, važno je da olovnice budu takvog oblika koji neće zapinjati ili će bar zapinjanja i zaglavljivanja svesti na minimum. Takva su primjerice tirolska drvca, pa i sidrena olova, ali općenito sva olova koja imaju izduženi oblik. Tirolska drvca pored toga što održavaju najlon odignutim od dna, svojim oblikom upadanje u procjepe svode na najmanju moguću mjeru.

Sidrena su olova sa svojim antenama jednako učinkovita u izbjegavanju zadjeva. Zbog oblika i antenskih dodataka im je domet nešto kraći, što zapravo i nije neki problem jer daleki izbačaj i nije njihov temeljni zadatak. Osim toga, na stjenovitom terenu izrazito daleki izbačaji nisu ni potrebni. Ovdje je važno samo da je olovnica primjerene težine i ‘nezapinjućeg’ oblika.

Kvalitetna kočnica može zadržati istezanje i omogućiti detekciju

Kod rola koje imaju mogućnost finog podešavanja kočnica se jednostavno može podesiti na najmanju potrebnu zategnutost što će biti svojevrsni optimum. Naravno, malo tvrđi utični vrh je točka na ‘I’ tako da s takvim pristupom lako možete izaći na kraj s opisanim problemima.

Uz tako podešenu kočnicu i minimalnu težinu olovnice sistem može ostati mekano i elastično dostupan, kako lovini tako i nama, bez obzira na vjetar i kurenat.

A o tome koji je tip indikatora najprimjereniji za ribolov u kurentu svakako ćete saznati u jednom od idućih priloga.