ZABORAVLJENE TEHNIKE

Igla s krunicom je nekada bila primarni alat za lov liganja. Danas malobrojni znaju što je to

Boris Bulić

Igla s krunicom je jednostavan alat koji se sastoji od inox šipčice koja je na donjem kraju spojena s jednom do dvije krunice, dok na suprotnom, zašiljenom kraju najčešće ima mali provrt, ušicu, za spoj sa strunom. Katkad se neposredno iznad krunica nalazi i mali fluorescentni prsten ili perla.



Premda je paleta varalica namijenjenih lovu liganja neizmjerno bogata i cijenom u najvećem dijelu umjerena i pristupačna, mnogi tradicionalisti su skloniji lovu prirodnim ješkama.


Osnovni alat za ovakav lov je igla s krunicom. To je jednostavan alat koji se sastoji od inox šipčice duge od 15 do 20 centimetara koja je na donjem kraju spojena s jednom do dvije krunice, dok na suprotnom, zašiljenom kraju najčešće ima mali provrt, ušicu, za spoj sa strunom. Često se neposredno iznad krunica nalazi i mali fluorescentni prsten ili perla.


Riba, najčešće srdela, šarun ili bugva, montira se provlačenjem igle od usta prema repu, a fiksira se gumicama, silikonskim koncem ili najlonskom uzicom. Naravno, prilikom montaže igla nije spojena sa strunom. Sa strunom se spaja najčešće preko zogulina s karabinom.





Pojedini modeli igala imaju i tanku opružnu žičicu fiksiranu kod krunica, s oblikovanom kopčom na suprotnom kraju. S tom se žičicom riba montirana na iglu, po principu sigurnosne igle – ziherice, jednostavno učvršćuje bez dodatnog uvezivanja.


A ne tako davno, umjesto inox šipčica su se koristile konusne drvene šipčice koje su se provlačile kroz krunice te se na taj način u njima zaglavljivale svojim širim krajem. Naravno, nikakve ušice na zašiljenom dijelu nije bilo, već se riba u korijenu repne peraje fiksirala strunom, i to ‘čvorom bez čvora’.