Dvije države postigle su suglasnost o osnivanju međudržavne komisije koja bi se na detaljniji način posvetila rješavanju pitanja broda »Jadran«.

Prilikom izbijanja rata, 1991. godine, »Jadran« se zatekao na remontu u Crnoj gori, a matična luka uvijek mu je bio Split.
Pretposljednjeg dana prošle godine pročitao sam zanimljivu informaciju. Ohrabrujuću za našu zemlju, možda i lijepu, ako se ostvari ono što najavljuje. Došla je iz crnogorskih izvora. Prema njezinu sadržaju, Hrvatskoj bi mogao biti vraćen školski jedrenjak »Jadran«, velebni trojarbolni brod, nekad ponos flote Jugoslavenske ratne mornarice. Brod na koji naša zemlja polaže pravo još od vremena sukcesije bivše, zajedničke nam države. Prilikom izbijanja rata na našim prostorima, 1991. godine, »Jadran« se zatekao na remontu u Crnoj gori, i naši susjedi su ga prisvojili. Do rata matična luka bio mu je Split.

U informaciji o »Jadranu« navodi se »da su Crna Gora i Hrvatska postigle suglasnost o osnivanju međudržavne komisije koja bi se na detaljniji način posvetila rješavanju pitanja broda »Jadran«, s obzirom na različita tumačenja kome brod pripada.« Takav je dogovor, navodi se u informaciji iz Podgorice, postignut prilikom posjeta crnogorskog ministra vanjskih poslova, Đorđa Radulovića, Hrvatskoj. To je ono osnovno, faktografski, a sama priča o »Jadranu« puno je zanimljivija.

Doživljaj jedrenja

Sljedeće godine »Jadran« će obilježiti 90. obljetnicu plovidbe. Ako računamo od dana porinuća, 90 godina imao je lani. »Jadran« je prelijepi brod, vitak, elegantan, skladnih linija. Bio je »Jadran« ponos dviju jugoslavenskih država. Nadasve impresivno djeluje kad podigne jedra. Bio je istinski doživljaj gledati ga u plovidbi pod jedrima. Teško je to opisivati, naprosto nemoguće dočarati taj doživljaj. Današnja generacija poklonika mora i jedrenja može samo žaliti što nema prilike vidjeti »Jadran« u tako blistavu izdanju. Nije mi znano koliko Crnogorci njime jedre, nisu baš jedriličarska nacija.

Jedrenjak tipa barkantin, deplasmana 737 tona. Dugačak je 58,2 metra, najveća mu je širina 8,9, a srednji gaz 4,05 metara. Trup je od čelika, a limovi su spajani na stari način, pomoću zakovica. Ima tri palube i tri jarbola od kojih je najveći visok 39,1 metar. Jedrilje se sastoji od 12 jedara ukupne površine 933 četvorna metra, a dužina svih konopa iznosi 11 kilometara. Motorni pogon u nekoliko je navrata mijenjan, što je razumljivo s obzirom na njegove godine. Prvi motor imao je 380 KS i njime je postizao maksimalnu brzinu od 8,5 čvorova. Uz idealni vjetar, s vještim zapovjednikom i uigranom posadom, pod jedrima je postizao brzinu od 14 čvorova, veliku za brodove takvih gabarita. Stalna posada bila je brojna – 12 časnika, 36 dočasnika te 108 mornara. U izvornoj verziji imao je spremnike vode kapaciteta 48 i goriva od 27 tona, što je omogućavalo autonomnost plovidbe od 15 dana, na motorni pogon.

Za posljednjeg remonta, koji je trajao tri i pol godine i okončan u travnju 2017., učinjene su velike promjene. Potvrđuje to i njegova cijena od 1,7 milijuna eura. Remont je prvi put obavljen u brodogradilištu Bijela. »Jadranu« je ugrađen novi motor od 650 KS, tri pomoćna motora, suvremena navigacijska oprema, nove palube, jarboli, popravljena je oplata te obnovljena unutrašnjost, posebno kuhinja i prostor za mornare.

Civilna inicijativa za vojni brod

Ideja za gradnju »Jadrana«, odnosno školskog broda došla je iz Hrvatske, iz Splita, i to od civilnih struktura. Ali njegov službeni naručitelj bila je ratna mornarica i u svakoj državi bio je u njezinu sastavu. U Splitu je postojala Jadranska straža, a njezine podružnice djelovale su u čitavoj zemlji, te Europi i SAD-u. Temeljna zadaća te hrvatske pomorske udruge, neki je nazivaju jugoslavenskom, bila je očuvanje nacionalnih obilježja i pomorske tradicije, širenje narodne svijesti o važnosti Jadranskog mora, unapređenje njegova iskorištavanja te razvoj jadranske orijentacije. Slijedom toga Jadranska straža 1926. godine inicira skupljanje novaca za gradnju školskog broda. Akciju je podržala ratna mornarica, uz obećanje da će osigurati dio sredstava. Jadranska straža uspjela je skupiti milijun dinara, a vrijednost investicije u školski brod bila je oko 8,5 milijuna, odnosno 622.000 maraka. Ostalo je osigurala mornarica. Navodno, značajan prilog, iz osobnog fonda, dao je kralj Aleksandar I Karađorđević.

Nakon zatvaranja financijske konstrukcije, u rujnu 1930. godine, potpisan je ugovor za gradnju školskog broda. Prema projektu koji je izradio tada poznati hrvatski brodograđevni stručnjak, inženjer Josip Škarica, jedrenjak je građen u Hamburgu. Dobio je ime »Jadran«. Porinut je 25. lipnja 1931. godine, dok je isporuka dosta kasnila. Razlog je, opet, novac. Brodograditelj nije isplaćivan, pa su radovi dugo stajali. Konačno, Jadran je isplovio 27. lipnja 1933. Nakon dvadesetak dana plovidbe, 16. srpnja uplovio je u Tivat, gdje mu je priređen svečani doček. Zadržao se tek nekoliko dana, temeljito je očišćen i ušminkan, te otplovio u Split. Tu je, ponovo, svečano dočekan i uveden u službu.

Od tada stalno je bio stacioniran u Splitu, on mu je bio matična luka, osim godina Drugog svjetskog rata. Pa je otplovio na remont u Tivat, i tu 1991. godine dočekuje rat. Zanimljivo, »Jadran« se uvijek na početku rata zatekao u Tivtu. Ne samo 1991. godine, nego i 1941. Nakon puča, 27. ožujka 1941. Jadran je hitno premješten iz Šibenika u Tivat, gdje dočekuje početak rata. Tu su ga zaplijenili Talijani, dali mu ime »Marco Polo« i nastavili koristiti kao školski brod. U Tivtu je i obnovljen nakon Drugog svjetskog rata, taj je posao trajao duže od tri godine.

Kad pod hrvatskom zastavom?

Hoće li »Jadran«, i kad, konačno zaploviti pod hrvatskom zastavom? Nikad je još nije vijao. Informacija iz Podgorice nudi nadu. Valjda će brzo krenuti pregovori dviju strana. Ne treba, međutim, očekivati da će oni teći brzo i jednostavno. Našoj zemlji mogla bi ići u prilog činjenica kojom su svojedobno spekulirali neki crnogorski mediji. Prema njihovu pisanju, »Crna Gora neće imati novaca za tekuće održavanje te redovne i česte remonte starog broda.«