Francuska je u znaku Olimpijskih igara. Samo što nisu počele! Svi pogledi svjetske sportske javnosti, i ne samo sportske, usmjereni su prema Parizu. Do prije nekoliko dana bila je Francuska i na vrhu liste političkog zanimanja.

U takvu ozračju malo po strani ostao je veliki događaj iz pomorskog svijeta održan, također, u Francuskoj. Veliki u svjetskim razmjerima. Grad i luka Brest, na atlantskoj obali, bili su domaćini tradicionalne manifestacije nazvane Festival mora i mornara.

Redovito se organizira u olimpijskom terminu, sredinom srpnja svake prijestupne godine i traje sedam dana. Malo prije sportske Olimpijade, pa je popularno nazivaju i »morskom olimpijadom«.

Jasno, povijest pomorske smotre puno je kraća, prvo okupljanje zbilo se 1992. godine. Ali je festival brzo rastao i dostigao svjetske vrhunce, postao najveća smotra starih i malo starijih brodova, ili njihovih replika.

Velika luka Bresta, čija veličina daleko nadmašuje njeno gospodarsko značenje, postala je mjesto gdje mnogi žele privremeno privezati svoje brodove. Sudjelovanje na festivalu ubrzo je postalo pitanje svojevrsnog prestiža, nacionalnog pomoračkog i brodograditeljskog. Dokaz pomorske tradicije, kulture mora i suživota s morem.

Velika i jedinstvena manifestacija koju je teško riječima opisivati i predočiti onome tko joj nije nazočio. Susret svih mogućih brodograditeljskih stilova i filozofija. Sve u funkciji plovidbe, života na moru i od mora. Da čovjek ne povjeruje u čemu se ljudi otiskuju na more, ne na naš mali i pitomi Jadran, nego na velika i otvorena mora, na kojima su valovi i vjetrovi dio svakodnevice.

Bez naših brodova

Manifestacija u Brestu okončana je u srijedu – pretpostavljam, jer tu informaciju nisam nigdje pročitao – tradicionalnim jedrenjem do obližnjeg Douarneneza. Pod jedrima na Atlantiku, više od 30 milja, bez natjecateljskog imperativa.

Važno je sudjelovati, ali ne mogu i ne smiju svi startati. Manje brodice organizatori ne puštaju na oceanske valove i dosta jak vjetar. Informacije iz Bresta ove su godine slabo pristizale na naše prostore, pa ne znam detalje svih sadržaja. Jedan od razloga zacijelo je i taj što nije bilo naših brodova. Prvi put nakon 2000. godine.

Ovogodišnji festival uslijedio je poslije duže pauze, pomalo zaboravljena korona 2020. godine bila je u punom jeku, organizatori su se, usprkos svim nastojanjima, morali predati, u posljednji trenutak otkazali su održavanje festivala.

Vjerojatno su iz tog razloga ovogodišnji statistički pokazatelji skromniji u odnosu na prethodna izdanja. Festival u Brestu okupio je oko tisuću plovila, te 9.000 članova njihovih posada. U kulturno zabavnim programima sudjelovalo je 1.500 umjetnika.

Ukupno, festival je bio postavljen na sedam kilometara operativne obale. I ono najvažnije – bilo je 712.000 posjetitelja. Nakon prijašnjih izdanja isticane su puno veće brojke. Pamtim neke od njih – oko 3.000 brodova pristiglih sa svih strana svijeta i svih kontinenata, te na njima 20.000 mornara.

Broj posjetitelja procjenjivan je na više od milijuna. Samo jedne večeri, a bio je poseban povod, u luci se okupilo oko pola milijuna posjetitelja. Brest je tada imao 135.000 stanovnika! Zauvijek pamtim taj spektakl.

Trajno se pamti

U dva navrata bio sam u Brestu na Festivalu mora i mornara. Događaj za trajno pamćenje, profesionalno novinarski, i uopće kao doživljaj mora i čovjekova odnosa prema moru i brodovima. Želja mi je još jednom doživjeti manifestaciju i sve ono što se oko nje događa.

Prije četiri godine bilo je određenih dogovora i planiranja, ali bolje je ne vraćati se na sve ružno što nam je donijela 2020. godina. Neka se nikada ne ponovi. Na spomen Bresta impresije naviru, vrijedi ih javno podijeliti, makar njihov mali dio.

Dva posjeta Brestu bila su vezana uz sudjelovanje hrvatskih brodova, bolje rečeno brodica, ili barki. Ne treba ih uspoređivati s velikanima svjetskih mora pridošlih u Brest s dalekih meridijana i paralela.

Ali su bili zapaženi, a nadasve su se naše posade isticale prilikom zahtjevnih jedrenja u uvjetima vjetrovitog i uvijek nemirnog Atlantika. Falkuša iz Komiže prva je iz Hrvatske zaplovila brazdom prema Brestu, 2000. godine, ona je »povukla« ostale. Najprije, 2008. godine, na festivalu je sudjelovala grupa brodica iz Dalmacije i uz njih rovinjska batana.

Četiri godine kasnije imali smo ekspediciju nazvanu »Hrvatska – Kvarner i Istra u Brestu«. Vjerujem, neki još pamte taj odlazak na daleko i nepoznato more. Podsjetimo, 2012. godine u Francusku su cestom »otplovile« brodice s gornjeg Jadrana.

U Brestu su bili kvarnerski guc kojemu je vlasnik obitelj Mohović iz Mošćeničke Drage, lovranski guc, vlasnik Boris Abram, krčka pasara »Bodulka«, vlasnik grad Krk, rapska lađa, vlasnik grad Rab i rovinjska batana »Fiamita«, vlasnik udruga Kuća o batani.

Predvodila ih je komiška falkuša »Comeza Lisboba« koja se u Brestu tom prilikom predstavila četvrti put. U prigodi tadašnjeg obilježavanja 20. obljetnice festivala falkuša je imala počasni tretman, svrstana je u grupu najimpresivnijih plovila što su na njemu sudjelovala.

Neopisiv kolaž

Zanimljivo, mala hrvatska flota tada je, uz jednu talijansku brodicu, bila jedini predstavnik Sredozemlja. Naše brodice bile su vezane uz glavni gat trgovačkog dijela luke, na prostoru kojim je defiliralo najviše posjetitelja.

Počast im je ukazana i uvrštenjem u noćni mimohod brodova prilikom obilježavanja 20. obljetnice. U najspektakularnijem dijelu svakodnevnog programa što se održava neposredno prije ponoći, članovi naših posada posebno su se istakli – jedini su jedrili, dok su ostali, veći i veliki brodovi, s podignutim jedrima plovili na motorni pogon.

Što sve nisam vidio u Brestu? Veliki, lijepi i elegantni jedrenjaci s dva, tri i četiri jarbola, drveni i čelični. Pokraj njih vezane manje i male brodice, pa do pletenih plovila od šiblja pristiglih s afričkih obala.

Brodovi različitih namjena, od zabave do ratnih. Prvenstveno su impresionirali stari drveni brodovi tradicijske nacionalne brodogradnje, obnovljeni, lijepi i ušminkani. Ako baš svi nisu bili stari, vidjeli smo replike starina što su davno plovile svjetskim morima i oceanima. Neopisiv kolaž upotpunjen šarenilom jedara i boja, te koloplet jezika, svjetskih i lokalnih, rijetkima razumljivih, a u Brestu svi se razumiju.

Brest nije velika svjetska luka, pa ni najveća francuska, nema veliko brodogradilište nego samo navoz za remont vojne flote, ali Brest ima ono što rijetki imaju. Brest i njegovi žitelji imaju veliku pomoračku dušu, na svakom koraku iskazanu veliku ljubav prema moru i brodovima. I tu ljubav prenose na druge, na svakog stranca, svakog došljaka dočekuju raširenih ruku i otvorena srca. Zato su ostvarili velike domete.