Zabacio sam i kad sam sve posložio s namjerom da sjednem i malo počinem negdje oko osam manje kvarat, najlon se pomakao. Budući da sam znao što je na drugom kraju, odmah sam ponovo uzeo štap u ruke. Kako je savila štap…
povezane vijesti
Iz mjesta Sali na Dugom otoku nam se nakon poduže pauze javio Lovro Dominis, ribolovac koji u ribolovu uživa kao malo tko. Ovoga su mu puta na meti bile kraljice i kako se iz priloženoga može vidjeti, promašaja nije bilo.
Evo što nam je Lovro ispričao o tom svom ribolovnom doživljaju:
– Ma nije to neki veliki događaj jer su se lovile i veće glave i u većem broju, ali je gušt u načinu kako je riba ulovljena.
Kad se baci parangal, ulovi se puno više, ali tu nema onog užitka i neizvjesnosti koji nudi ribolov na fermu – priča nam Lovro.
– A onda je tu i priprema jer se na fermu ne ide samo tako. Treba pripremiti predveze, pribor, osigurati ješku, odrediti poziciju, naći slobodno vrijeme i da se poklopi s vremenskim uvjetima. Sve to treba posložiti da bi se moglo opušteno loviti – nastavlja Lovro svoju priču.
– Tako sam se toga dana odlučio za jednu poziciju u uvali Ćušćica.
Naravno, nisam pošao kao muha bez glave već ciljano na podlanicu.
Složio sam sve kako treba, baš po propisu kako bi mogli reći i na udicu postavio volka.
Sitne ribe na toj poziciji još nije bilo, ali za uloviti pravi bokun treba staviti i pravu ješku.
Zabacio sam i kad sam sve posložio s namjerom da sjednem i malo počinem negdje oko osam manje kvarat, najlon se pomakao.
Budući da sam znao što je na drugom kraju, odmah sam ponovo uzeo štap u ruke.
Još je izvukla koji metar kad sam kontrirao i kontra je pošla u tvrdo.
Kako je savila štap…
Sigurnih deset minuta je trajala borba. Ja metar ona dva, ja dva, ona tri i sve tako dok se nije izmorila i predala.
A morao sam kalkulirati jer je tren bio jako grub.
I kad je došla u kraj, poklopio sam je lopradom i to je bilo to.
Podlanica od 3,6 kilograma je bila moja i ničija više – ispričao nam je Lovro Dominis.
