Dubina je na toj poziciji oko desetak metara, a dno je kamenito s dosta mpotencijalnih zadjeva, no kako se kaže, gdje nema zadjeva nema ni ribe. I odabir pozicije i ješke se pokazao dobrim. Još dok sam slagao drugi pribor dobio sam prvi griz…
povezane vijesti
Piero Buršić je ribolovac koji voli loviti na fermu.
Premda vlada i drugim tehnikama, ferma mu je najdraža jer se u toj tehnici može nadmetati s uistinu snažnim ribama.
A jedan od njegovih posljednjih pohoda je bio baš dinamičan jer se stalno nešto događalo.
Evo što nam je Piero ispričao o tom svom doživljaju:
– Ribolov je za mene nezavisno od ulova, uvijek poseban doživljaj.
To je svakako svojevrsni ventil kojim uspješno pobrišem sve frustracije i sve negativno prikupljeno do tada.
Kada odem na more tada ne postoji ništa osim ribolova, mira i nenadomjestivog gušta – priča nam Piero.
– Uglavnom lovim s dva štapa. Prvi je Casted Moana, a drugi Casted Clipper.
Mašinice su Okuma Azores 6000 i na njima je najlon Spiderwire od 0,45 milimetara.
Vrijeme ne gledam i u ribolov idem kada god stignem.
Naravno, ako se baš nebo otvori tada ostajem doma jer ribolov po takvom vremenu baš i nema smisla – nastavlja Piero.
– Na poziciju dolazim u sumrak. Polako namontiram klizno olovo od 20 grama i na kraj sistema stavim sajlu s udicom.
Od ješke koristim srdelu, malog šaruna, pirke ili neku drugu sličnu ribu.
I poslije zabačaja, dok se čeka, pripremam opremu za daljnji ribolov.
Ovoga sam puta lovio u blizini jednog sela u okolici Labina.
Dubina je na toj poziciji oko desetak metara, a dno je kamenito s dosta potencijalnih zadjeva.
No kako se kaže, gdje nema zadjeva, nema ni ribe.
A odabir pozicije i ješke se i ovoga puta pokazao dobrim.
Još dok sam slagao drugi pribor, na prvi zabačen pribor sam dobio prvi griz.
Odmah sam reagirao jakom kontrom jer je u ovakvom ribolovu najvažnije ribu odlijepiti od dna i ne dopustiti joj zavlačenje u škrape.
I premda je poprilično divljao, brzo sam ga izvadio na suho.
Ugor od oko 3,5 kilograma je pospremljen pa sam mogao nastaviti loviti.
I onda je došao drugi, pa treći…
Ukratko, bila je to noć za guštanje.
Bilo je dinamično i naporno, ali za mene neprocjenjivo – ispričao nam je Piero Buršić.
