Gambor, samac, kučar, tek su neki od brojnih naziva za ovog račića kojeg nalazimo po plićacima kako trčkara s kućicom nekog bivšeg puža na leđima. Nije ih teško sakupiti, ali da bi ih ješkali moramo im razbiti kućicu.

Ješka se cijeli, a reakcija riba na taj mamac zna iznenaditi i iskusnije ribiče. Nedostatak ove ješke, koji se dosta brzo troši, je jedino u transportu, jer više od tri četvrtine tereta otpada na kućice. Ali za kratkohodne ribolovne pohode, ili za ribolov iz plovila, izvrstan je izbor.

Često mi se događalo da prilikom ribolova postavom na dnu, klasičnom fermom izvučem velikog gamobora. Moruzgva, s kojom često živi u simbiozi usisala bi ješku zajedno sa udicom, tako da bi na kraju ta simbioza završila kobno za oboje.

Raka bih, naravno, odmah stavio na udicu i rezultati gotovo nikada nisu izostali.

Grmalj ili kosmej (Eriphia Spinifrons) je rak koji se prvenstveno koristi kao ješka u lovu hobotnica driftingom ili ‘na viđeno’, ali se već dugo vremena zamjenjuje s plastičnim imitacijama koje su gotovo jednako efikasne, a znatno ih je jednostavnije nabaviti.

Lovi se uglavnom noću kada izlazi iz svoji kamenih skrovišta u potrazi za hranom. Baterijskom svjetiljkom se pretražuje obala i kad se rak uoči, probode se šiljatim predmetom, npr. harpunom, ili se lovi rukom.

U ovom posljednjem slučaju je potreban oprez, jer je grmalj izrazio brz i agresivan rak, a stisak kliješta je vrlo bolan i rijetko bez posljedica poput dubokih posjekotina pa i loma prsta.

Manji primjerci grmalja, kao i pješčani rakovi ili rakovi od koće, mogu se gumicom vezani za udicu ponuditi podlanici, s tim da im se noge moraju vezati. U protivnom će se rak prvom prilikom podvući pod kamen ili zavući u travu, a tada od ribolova, a onda i od predveza, nema ništa.

A škampe, pod uvjetom da ih imate srca odvojiti od maslinovog ulja, peršina i dobrog vina, ješkamo narezane na komade primjerene veličini udice, osim ako lovimo kirnje i slične gorostase kada se na udice postavljaju čitavi.