Tanker je prema definiciji brod za prijevoz sirove nafte i naftnih derivata, a u širem smislu brod za prijevoz bilo kojeg tekućeg tereta.

Prvi tankeri su bili jedrenjaci koji su u bačvama iz Amerike prevozili naftu u Europu: 1861. godine američki »Elisabeth Watts«. Prvi riječki tanker s parnim strojem uplovio je u Rijeku tridesetak godina kasnije…

Taj prvi riječki tanker bio je »Etelka« (2.393 brt) izgrađena 1892. godine za tvrtku Mineraloil Raffinerie A. G. Fiume u brodogradilištu Sir W. G. Armstrong, Mitchell & Co. Ltd. u Low Walkeru (Newcastle-on-Tyne) koji je prvi put uplovio u Rijeku 12. prosinca u godini gradnje. Prvi zapovjednik bio je kapetan Franjo Šodić iz Kostrene (Sv. Lucija). Tada je dopremio 3.500 tona nafte iz luke Batumi u Crnom moru.

Bio je to prvi i jedini tanker Austro-Ugarske Monarhije, a prema zapisima kapetana Igora Stipanovića tankerom su uglavnom zapovjedali kapetani iz Kostrene: Franjo (Jakov) Šodić, Dionizio (Jakov) Šodić, Luka (Jakov) Glažar, Metod (Mate) Tomljanović i Albino (Paškval) Tićac. Godine 1896. tanker mijenja vlasnika – Photogen, S. A. di Trasporto, Fiume, a od 1909. je u vlasništvu K.u.K. Kriegsmarine kao »Vesta«.

Predan je Italiji 1919. godine, od 1923. mijenja ime u »Marte« i plovi za Regia Marina, od 1926. zove se »Procione« u najmu Societa Nazionale Olii Minerali, od 1929. je pod upravom Societa A. G. I. P., od 1930. ponovno je pod Regia Marina, a nakon kapitulacije Italije zaplijenili su ga Nijemci koji ga 1944. tope na ulazu u luku Livorno. Izvađen je 1947. i predan u rezalište.

»Rotterdam«

Potopljen kod Miamija

Među riječke tankere možemo ubrojiti i tanker izgrađen kao »F.A. Tamplin« (vlasnik F. A. Tamplin S. S. Co. Ltd., manager T. W. Tamplin & Co., London) 1912. godine u brodogradilištu Palmers’SB & Iron Co. Ltd. u Hebburnu. Osam godina nakon gradnje mijenja vlasnika (Meade-King, Robinson & Co. Ltd., London), a 1921. postaje »Arminco« (S. A. d’Armement, d’Industrie et de Commerce, Antwerp). Godine 1930. prodan je u Italiju i postaje »Lucifero« (Societa Italiana Trasporti Petroliferi, Genova), tri godine kasnije (1933.) je u floti Societa Petrolifera Esercizi Marittimi, Genova, ali se pojavljuje podatak da ta kompanija ima sjedište u – Rijeci! Tanker je u lipnju 1940. interniran u Tampicu i 1941. postaje meksički »Potrero del Llano«, a 14. svibnja 1942. torpedirala ga je i potopila njemačka podmornica »U-564« oko 14 milja jugoistočno od američke luke Miami u plovidbi Tampico – New York s teretom dizela.

Ista kompanija, Societa Petrolifera Esercizi Marittimi sa sjedištem u Rijeci pojavljuje se 1927. kao vlasnik tankera »Olandese« koji je izgrađen u istom brodogradilištu kao i prethodni tanker (Palmer’s SB & Iron Co. Ltd.), ali se kao mjesto gradnje navodi Jarrow-on-Tyne. Prvo ime mu je bilo »Rotterdam« (American Petroleum Co., Rotterdam), a ostalo je zabilježeno da se tanker četvrtog kolovoza 1897. nasukao na stijene Mistaken Pointa (kod Cape Race, Newfoundland). Oštetio je pramac i cijelo dno, a popravak je obavljen u Tyneu. Onda je 1924. postao Olandese (Societa Armatrice Italiana, Genova.), prodan je 1930. (De Gregori & Scoto, Genova), a u rezalište u luci La Spezia doplovio je 29. kolovoza 1932. godine.

Treći tanker iste kompanije (Societa Petrolifera Esercizi Marittimi, Fiume) »Prometeo« izgrađen je 1922. godine kao »Cedarpark« u brodogradilištu Greenock DY Co. Ltd. u Greenocku (Cartsdyke East) za kompaniju Denholm Shipping Co. Ltd. (manager J. & J. Denholm Ltd.), Greenock. Plovidbe je završio osmog travnja 1941. godine kada ga je posada samopotopila u luci Gubet (Dalac Island, Crveno more) da ne padne u ruke Britancima koji su ga kasnije izvadili i izrezali.

Jugolinijini tankeri

»Jajce«, prvi motorni brod Jugolinije i prvi tanker u Jugoslaviji, (prvi zapovjednik kap. Melko Cirković), izgrađen je 1930. godine u brodogradilištu Armstrong, Whitworth & Co. (Shipbuilders) Ltd. u Law Walkeru (Newcastle) kao »Kim« (Sturlungs Rederi A/S, manager Sverre Sturlung, Bergen). Pet godina kasnije postaje »James Hawson« (A/S Tank, manager Olsen & Ugelstad, Oslo). Jugoslavija ga kupuje i dodjeljuje 1948. Jugoslavenskoj Slobodnoj plovidbi iz Rijeke, a od 1949. plovi za Jugoliniju. U prosincu 1955., dekretom, dodijeljen je zadarskoj Jugoslavenskoj tankerskoj plovidbi, a 1959. poslan je u splitsko rezalište.

Lendava

Tanker »Pulj«, izgrađen kao »Aras« 1893. godine u brodogradilištu Palmer’s SB & Iron Co. Ltd. u Willington Quayu (Hebburn-on-Tyne) za kompaniju Bessler, Waechter & Co. (manager Stephen & Mawson) London postao je vlaništvo FNRJ-a presudom Suda za pomorski ratni plijen pa je dodijeljen po osnutku Jugoliniji.

Dvije godine kasnije odlučeno da se tanker neće popravljati te je u teglju predan rezalištu u Split. Izrezan je 1950. godine.

No, da se vratimo burnom životu broda: nakon promjena više vlasnika (svi iz Londona), 1930. godine kupuje ga talijanski brodovlasnik Tito Campanella iz Genove i daje mu ime »Lina Campanella«, u ratu prevozi vodu prema Africi, a zanimljivo je da nije zabilježeno kada je postao vodonosac. Nakon kapitulacije Italije preuzimaju ga Nijemci, 23. svibnja 1944. bombardiran je i oštećen u Cresu, a 21. svibnja 1945. nova narodna vlast ukrcava u Fažani na brod 161 zatvorenika iz pulskog zatvora i zarobljenih Nijemaca.

Cilj je bio – Rijeka, ali je u Raškom kanalu brod naletio na minu. Bilo je mnogo stradalih, a spašeni su iskrcani kod Krnice gdje je brod bio nasukan. Brod je popravljen te je nasukan na pličinu uvale Poljud u Splitu. Ostaje tajna zašto i kada je došao u Split i gdje je bio do odluke o slanju u rezalište.

Herta i Caprag

Iako prvenstveno putnički brodar, riječka Jadrolinija imala je u svojoj floti dva tankera. Prvi motorni brod za prijevoz tekućeg tereta bio je »Sisak« koji je Jadroliniji dodijeljen 1953. godine nakon što su ga ekipe splitskog Brodospasa podigle s dubine od 14 metara u Zavratnici gdje su ga potopili saveznički zrakoplovi 1944. godine u njemačkoj službi kao »Herta« (ili »Hertha«). Izgrađen je 1934. godine u brodogradilištu Scheepwerf en Machinefabriek De Biesbosch N. V. u Dordrechtu. Imao je ugrađen originalni švicarski motor Sulzer od 66 kW koji je 1963. godine zamijenjem motorom Litostroj-B&W od 162 kw. Jadrolinija ga je 1966. godine prodala Mediteranskoj plovidbi iz Korčule koja mu, nakon preinake u vodonosac, dala ime »Bok«.

Dvadeset godina kasnije nalazimo ga u floti Adriatic Club Yugoslavije (ACY) u Jezerima. Plovio je do 1996. godine kada je brisan iz upisnika i darovan HRM-u koja ga je koristila kao brod-metu za vježbe gađanja. Izrezan je u Šibeniku 2006. godine gdje je bio dulje vrijeme raspremljen i djelomično potopljen.

Drugi tanker, »Caprag«, izgrađen je 1955. godine u Titovom brodogradilištu u Kraljevici za riječku Jadroliniju, a služio je za isporuku goriva brodovima u riječkoj luci. Pogonila su ga dva motora Ruston od 147 kw. Prodan je 1967. godine zadarskom Jugotankeru, a 1974. ugrađena su dva motora Saab-Scania od 225 kW. Tankerska plovidba (od 1992.) prodaje ga 1998. u Krilo Jesenice (Naravplov d.o.o.) gdje je preuređen u vodonosac pod imenom »Bočac«. Od 2005. mijenja vlasnika (Leonardo d.o.o., Krilo Jesenice) te dalje plovi.

»Bočac«

Dinamarin

Ostalo je zapamćeno stradavanje (eksplozija) tankera »Tomislav Grad« 8. listopada 1997. godine u Solinu. Izgrađen je 1963. kao »Thoralbe« u brodogradilištu Werft Nobiskrug G.m.b.H, Rendsburg, a kasnije bio »Refola« (1970.), »Gea Prima« (1975.) i »Etrusco« (1982.). Riječki brodar kupuje ga 1997. godine, a nakon eksplozije u kojoj je stradao prvi časnik palube, Hrvatska je zabranila dužobalni razvoz goriva brodovima starijim od 25 godina. Oštećen je poslan u rezalište 30. lipnja 2005. godine. Nakon 11 godina od nesreće vlasnik je osuđen na dvije godine zatvora.

U ovom trenutku jedini riječki brodar koji posluje u razvozu goriva s dva tankera je Dinamarin. Prvi je »Kijac« (Adriatic Tankers AS,Oslo/Dinamarin d.o.o., Rijeka) izgrađen 2006. godine kao »Mustafa Kemal 2« u turskom brodogradilištu Yilmaz Gemi Tersanesi u Eregli, 2007. godine postaje »Vedrey Ydrehall«, a 2009. »Kijac«.

Drugi je »Sepen« (Adriatic Tankers AS, Oslo/Dinamarin d.o.o., Rijeka) izgrađen 2004. godine kao »Veysel Bey« u turskom brodogradilištu Yildrim Gemi Insaat San. AS., Tuzla. Kasnije mijenja imena: »LS Anne« (2006.), »Vedrey Heimer« (2007.), »Brovig Mistral« (2008.) da bi 2009. postao »Sepen«.

Najtajanstveniji tanker je »Eko-Mar« koji je dugo bio vezan u petrolejskoj luci na Mlaki: izgrađen je 1981. godine kao »Duba One« u grčkom brodogradilištu Nafpe u Perami, 2013. mijenja ime u »Fes 1« (Fes Dis Ticaret Ltd. Sti., Istanbul) da bi 2016. osvanuo u Rijeci, ali je vlasnik ostao nepoznat. No, 2020. kao vlasnik se navodi tvrtka Cosinus iz Urinja (Kostrena) dok je manager tvrtka Ind-Eko sa sjedištem u Urinju. O trenutnom položaju broda nema podataka već preko godine dana.

Eko-Mar

Flota JPS-a

U floti JPS-a samo nekoliko mjeseci plovio je tanker »A. G. Matoš« izgrađen 1973. (nazvan po filipinskom gradu) »Mariveles« (vlasnik Shikoku Tanker K. K.) u japanskom brodogradilištu Nishi Zosen K. K. u Imabariju. Kasnije, 1974. postaje »Bruna« (Union Chemicals Corp.), 1976. postaje »Bruna Prima« (Messana S.p.A. di Navigazione) pa 1995. »A. G. Matoš« (vlasnik Tironia S. A., Luksemburg), »Klasico I« (Klasico Shipping Inc.) i »Kemal K« (Trans-Ka Tankers Co. Ltd.).

Godine 2002. »Simal 1« (Is-Bir Denizcilik ve Ticaret AS), 2005. preuređen je u brod za prijevoz općeg tereta te 2009. postaje »Kasid Kareem« (United Transport Agency SARL) te je 22. listopada 2010. otišao u rezalište. Ostali tankeri JPS-a su Schkopau« koji je izgrađen 1979. (Vuijk & Zonen, Capelle aan den Ijssel) da bi 1992. postao »Haugland«; 1993. »Ecomar II« (Madrigal Ltd/JPS), a 1998. samo »Ecomar«; 2003. (Eco Phoenix Holding LPC/Lukoil Bunker, St. Petersburg).

Tanker nije aktivan od 2021. »Shohu Maru« izgrađen je 1986. (Sasaki Zosen K. K., Osakikamijima), godine 1998. postaje »INA Djeletovci«, a 2002. » Djeletovci«, dok je 2010. postao »Z Two« (Sierra Fishing Co., Freetown), a 2016. »Sea Eunice«(Aea Works Nigeria Ltd/Seaport Global Services Ltd). »Koshin Maru No.11« izgrađen je 1992. (Sasaki Zosen K. K., Osakikamijima), od 1999. je »INA Urinj«, a 2001. » Urinj« (JPS Urinj Shipping Corp. Tortola) te 2011. » Determination« (Pacific Merchant, Atena).«Yamae Maru – izgrađen 1993. (Yamamoto Shoji), od 2000. » Seongho Ace«; a od 2002. »Bakar«(JPS d.d.). »Eiryo Maru No. 3« izgrađen 1990. (Hitachi Mukaishima, Onomichi), 1998. »INA Sisak« (Outside Trading Corp. BVI Ltd.), a od 2002. »Sisak« (JPS Sisak Shipping Corp.) da bi 2009. postao »Karl Wojtyla« (Cassar Navigation Ltd., Valletta).

Plovidba u konvojima

Tanker »Lendava« izgrađen je kao »Brajara« u brodogradilištu Gotaverken A/B u Gothenburgu 1934. godine za Rederi A/S Freikoil (manager Ludv. G. Braathen, Oslo). Početak Drugog svjetskog rata zatekao ga je u plovidbi Los Angeles – Gensan (City of General Santos), a kasnije je plovio u konvojima obišaši cijeli svijet (Cuarao,Trinidad, Loch Ewe, Capetown, Abadan, Bombay, Yokohama,Sydney…). Jugolinija ga kupuje 1951. godine, posada ga preuzima krajem srpnja, a krajem kolovoza isplovljava iz Rotterdama za Arubu (prvi zapovjednik kapetan Vojko Frka). Krajem 1955., dekretom iz Beograda, dodijeljen je novoutemeljenom tankerskom brodaru u Zadru. U rezalište u Splitu doplovljava u listopadu 1963. godine.