Iglun (Xiphias gladius, Linnaeus 1758) je riba iz porodice igluna (Xiphiidae). Može narasti do 4,55 metara u dužinu i pritom težiti 650 kilograma, s tim da mu se prosječna lovna težina kreće tek oko 5 kilograma.

Iglun ima izrazito hidrodinamički građeno tijelo. Glava mu je jaka, s produljenom gornjom vilicom koja je izrasla u dug i oštar mač, dok usta dosežu do velikih očiju. Očni je mišić opremljen posebnim tkivom koje sprječava gubitak topline iz mozga na velikim dubinama. Iglun ima dobro razvijene peraje među kojima dominiraju leđna, i to posebno prvim dijelom, te repna. Kod mladih je primjeraka leđna peraja osobito velika. Po bočnim se stranama korijena repne peraje vodoravno položen proteže kožni greben. Po leđnoj je strani tamnomodre do zagasitoljubičaste boje, koja po bokovima blijedi, dok je s trbušne strane srebrnkastobijel.

Iglun je kao tipična epipelagička riba stanovnik pučinskog dijela srednjeg i južnog Jadrana. Najbrojniji je u akvatoriju koji zatvaraju Hvar, Korčula i rt Pelješca, dok je u sjevernom Jadranu izuzetno rijedak. U toplijem se dijelu godine više zadržava u gornjim slojevima mora i na površini, dok se zimi povlači u dublje more i do 800 metara dubine. Mladi primjerci se krajem jeseni i početkom zime zadržavaju sasvim blizu obale, ponekad zalazeći i u gotovo sasvim zatvorene uvale. Samotar je, no katkad se može vidjeti kako pliva u paru.

Glavna su mu hrana srdele, skuše i iglice.

Mrijesti se krajem proljeća i početkom ljeta.

Spolnu zrelost postiže tek s 2,21 metara dužine.

Nažalost, biologija ove vrste nije u potpunosti istražena, tako da se ne zna koliki mu je životni vijek.

Iglun spada u najbrže i najsnažnije plivače, što ga uz izgled i veličinu svrstava u trofejne ribe.

Pribor za lov igluna ne razlikuje se od klasičnog pribora za big game fishing, u pravilu najjačeg, maksimalne libraže. Važno je napomenuti da igluna malobrojni ribolovci ciljano love, tako da je najveći broj ulova usputan i slučajno ostvaren priborom temeljno namijenjenim tuni, bez obzira da li se vuče kakva panula ili se drifta u kurentu.

Osim big game fishing tehnikama, igluni se love i plutajućim parangalima s izuzetno dugim pramama i do 20 metara.

Ovi parangali često imaju samo jednu kalumu, tako da se cijeli parangal pruža u smjeru kurenta.

Najuspješnije se lovi krajem jeseni i tijekom zime.

Ostali hrvatski nazivi za ovu vrstu su đoglo, jaglun, lama, mač, pešešpada, sabljan, sabljarka i špadun.