Prvih par rupa je bilo prazno, a onda su u jednoj oči zasvijetlile i gledaju direktno u mene. Puška napeta za šulju tako da nisam htio riskirati da je ne probijem. Ovo je jedina prilika do sad, sve mi se motalo po glavi...
povezane vijesti
- Koliko se daleko usuđujete zabaciti svoj ribolovni sistem? Ukoliko koristite shock leader tada nikakvog ograničenja ne trebate imati
- Iz svijeta znanosti – Andrej Gajić objavio rad o nalazu morskog psa prasca s leucističnim poremećajem pigmentacije
- Škrt na riječima, dobar u panuli. Povukao iglicu na 18 metara dubine pa nasukao cara od 4,3 kilograma
Iz Kostrene nam se javio David Rajnović, podvodni ribolovac koji je roneći po Kvarneru uspio prvi puta u životu ugledati kirnju u njenom prirodnom okruženju. Naravno, tada je krenula potjera.
Evo što nam je David ispričao o tom događaju:
– Kažu da se samo prve pamte. Ovo je bilo prvi puta da sam je u životu vidio pod morem.
Ta se navala adrenalina ne da riječima opisati.
Vidio sam je na samo pet metara dubine i polako sam je pratio do rupe na nekih 9-10 metara – priča nam David.
– Odlučujem odmah da neću ništa forsirati i sve riješiti u jednom zaronu.
Vraćam se po zrak i dobro gledam kamen gdje je ušla.
Struja me nosi, a vidljivost je toliko loša da jedva vidim vrh kamena.
Srce hoće iskočiti, nikako se smiriti na površini…
Pomislim u jednom trenu da je možda preduboko za moje mogućnosti. Premda ronim preko 10 godina, ne ronim na tim dubinama jer nemam potrebe. Osim toga imam previše olova.
Ali uspijevam se nekako smiriti pa se odlučujem za zaron – nastavlja David svoju priču.
– A nisam vidio točno gdje je ušla. Na dnu su velika kamenja kao nabacana sa stotinu rupa i rupica.
Pomislio sam da je sve gotovo još prije nego što je počelo.
Sigurno se zabila u dubinu rupe i to je to… Neću je ni vidjeti više.
Sve mi se to okretalo u glavi dok sam se spuštao prema dnu.
Zaranjam iznad kamena no struja me baca nekih tri metra od njega.
Tražim veće rupe jer mislim da ipak nije mogla ući u one male procjepe.
No sjetio sam se videa koje sam gledao i na kojima se u procjepima za koje ne bi pomislio da se u njih može uvući pirka, nalazila kirnja.
Prvih par rupa je bilo prazno, a onda su u jednoj oči zasvijetlile i gledaju direktno u mene. Puška napeta za šulju tako da nisam htio riskirati da je ne probijem.
Ovo je jedina prilika do sad, sve mi se motalo po glavi…
Namjestim se, smirim se i pucam!
Strijela se pomakla dva puta i gotovo.
Opet me obuzima malodušnost.
Odmah ide pomisao da sam je samo okrznuo i da je to sve od doživljaja.
Izvlačim strijelu, a osjećam težinu.
Kirnja je na ražnju! Skraćene su nam oboma muke u startu!
Držat će me ovaj osjećaj sigurno još dugo, dugo…
Izranjamo skupa. Sreća do neba…
Znam da je daleko od najveće, ali meni je prva i jedina, najdraža… – ispričao nam je David Rajnović.
