Ponovo nam se javio Jure Daić, i ovoga puta sa zanimljivom pričom koja se zbila prošle godine. U želji da ekipi osigura riblji meni s nekim kapitalnim ulovom, uspio je nastrijeliti ribu dugu koliko je bila duga i strijela njegove puške.

Evo što nam je Jure ispričao o tome:

– Na višku ljetne turističke sezone izbjegavam lov na Kvarneru zbog obilja nesavjesnih vozača brodica i čamaca. Tako sam tek prvog srpnja prvi puta lovio.

A onda sam u vrijeme mog godišnjeg odmora u kolovozu išao čamcem na izlet do Cresa, Lošinja i dalje do Unija, gdje su me čekali prijatelji. Pošto su zaželjeli riblju večeru, usput sam nakratko skočio u more.

Imao sam samo sat vremena na raspolaganju.

A kad sam htio montirati GoPro kameru na pušku, ustanovio sam da nemam sa sobom plastični nosač i da neću moći snimati. U sebi sam odmah rekao:

– Danas ću sigurno uloviti nešto veliko. To se događa svaki put kad lovim bez GoPro – priča nam Jure.

– Lov je u početku bio neobičan jer nisam bio u mom uobičajenom ritmu ribolova. Nisam lovio više od mjesec i pol, imao sam nov čamac i barkariola. Nisam ni poznavao lokaciju, jer sam prvi puta lovio na tom području.

Osim toga, i teren sam izabrao po osjećaju.

A budući da me na Unijama čekala poveća grupa prijatelja, pokušao sam uhvatiti nešto kapitalno. Zato sam za lov odabrao pušku H2O Invert 115, koja ima mogućnost preciznog hica i kada je riba od puške na velikima distancama.

Kao i uvijek, najprije sam izveo jedan zaron za zagrijavanje.

Zaronio sam desetak metara od sidra, jer tamo obično u početku nema ribe.

I kad sam se spustio do dna, na dubini od 15 metara, ispred mene se pojavilo jato zubataca. Odmah sam osjetio potrebu za udisajem, a zubatci su dolazili presporo.

Vjerojatno sam mogao pogoditi jednog od manjih u jatu, ali to nisam želio.

Morao sam izroniti, jer u prvom zaronu nisam bio fizički i mentalno spreman taj zaron produžiti. Vrijeme zarona iznosilo je minutu i 26 sekundi. Bio sam očito umoran već od tako jednostavnog zarona.

Potom sam se dobro nadisao i nekoliko metara dalje ponovno zaronio. Na dubini od 17 metara sam legao na čeku. Zubaci su ponovno došli, ali oni najveći su bili još oprezniji nego prije. Za metu sam odabrao jednoga srednje veličine i pogodio ga bez problema. Imao je više od dva kilograma – nastavlja Jure svoju priču.

– Nastavio sam loviti jer je bilo dosta riba. Pri svakom zaronu imao sam dobre šanse za lijep ulov. Lov je trajao devet zarona, sve skupa 55 minuta.

Ispred strijele je u jednom trenutku bila kirnja +3,5 kilograma koju sam pustio zbog zabrane ulova. Dva puta sam imao zubaca izvan dometa, a onda je uslijedio i veliki finale.

U sjeni iza stijene sam na dubini od oko 20 metara htio početi loviti zubace na duboku šulju. Zamislio sam strateški put po kojem bih mogao prepuzati u sjeni do ruba i tamo imati dobar zaklon.

Pred zaron sam udahnuo još dvaput, kako bih se optimalno pripremio za planirani zaron i u tom trenutku je na mene naletjelo jato sitnih ribica.

Podigao sam pogled i vidio iza ribica dvije ogromne, skoro jednake lampuge kako love ribu.

Iz sjene sam podigao pušku i kad je ta zasjala na suncu, lampuga ju je trenutno otkrila. Kao da zna što želim, odmah je krenula ravno prema vrhu strijele.

A kad je došla na manje od jednog metra od vrha, okrenula je glavu i tada sam je pogodio, na dubini od samo 1 centimetar!

Pogodak je bio odličan i odmah sam pomislio na drugu lampugu.

Neometano je na površini proganjala ribice, koje su iskakale iz vode oko mene.

To je bio prizor koji neću nikada zaboraviti.

Divio sam se ulovljenoj lampugi, jednoj od najljepših riba, prelijevanju mnoštva boja.

Pokušao sam procijeniti njenu težinu, ali nije išlo jer su njen oblik i veličina bili izvan gabarita ribe koju obično ulovim.

Položio sam je pored strijele, koja je bila duga 140 centimetara i bile su skoro jednako duge.

Izvagao sam je tek prije čišćenja i vaga je pokazala 11 kilograma.

Na Unijama smo potom imali vrhunsku riblju feštu, a ostatak ulova omogućio je brojne piknike – ispričao nam je Jure Daić.