Iz Maribora nam se još jednom javio Jure Daić koji je na najatraktivnijim lokacijama Jadrana uspio doživjeti nezaboravne trenutke i ostvariti jedinstvene ulove. Evo što nam je Jure ispričao o tim svojim doživljajima:

– Prošlogodišnji je listopad za mene i moju ekipu po mnogočemu bio nezaboravan, a posebno po jedrenju među otocima južne Dalmacije.

Bilo nas je sedam prijatelja ribolovaca uz skipera koji je brinuo za katamaran i prebacivao nas od otoka do otoka.

Tako smo tih sedam dana uživali na Hvaru, Paklenim otocima, Korčulu, Visu i Biševu. Kao i prethodnih godina smo svakodnevno ronili, lovili ribe, jeli plodove mora, jedrili između otoka i bezgranično uživali u dobrom društvu i prekrasnim ljepotama Dalmacije.

Katamaran nam je pružio sav komfor i bio nam je bazno plovilo za spavanje, pripremu hrane i skladištenje opreme i ulova na ledu dok nam je gliser omogućio brzu pokretljivost tako da smo za potrebe ronjenja i podvodnog ribolova s lakoćom ‘skakali’ s jednog mjesta na drugo. Na taj smo način obradili mnoge od najljepših ronilačkih lokacija koje Jadran nudi.

S obzirom na vrlo duboku termoklinu, gotovo su svi dobri ulovi bili na velikim dubinama. Plićak je, nažalost, ovoga puta bio puno prazniji – priča nam Jure.

– Podvodni ribolov s tehnikama duboke šulje i duboke čeke, dublje od 20 metara pokazale su se najboljima.

Dok su se u plitkome lovile porcijske ribe, za kapitalne ulove je bilo ipak potrebno zaroniti duboko.

Tako smo tijekom tog izleta nalovili brojne zubace, gofove, kirnje, škarpine, orade, šarge i piceve.

A moj najbolji ulov je definitivno bio ulov kirnje od 15 kilograma za kojeg je bilo potrebno odlično savladanije baš svih elemenata koji podvodni ribolov mogu činiti uspješnim.

To uključuje detaljno poznavanje mikrolokacija, tehnika ribolova, ponašanje ribljih vrsta i dobru kondiciju u ronjenju na dah.

Kada sam u večernjim satima toga dana već skoro završio s lovom, približavao sam se jednom, meni dobro poznatom rtu, gdje sam već stigao nanizati dobre ulove.

Ovaj puta je bilo dosta kasno, teren je bio u sjeni, a vidljivost je zbog svega toga jako loša.

I u jednom trenutku, dok sam lovio tehnikom šulje prema dubini, ugledao sam obris velike kirnje koja se neznatno pomaknula iza kamena.

Oprezno sam se počeo približavati stijeni i kada sam pogledao preko nje, kirnja je bila već nekih 15 metara dalje, trenutno nedostupna.

No najbitnije je bilo da sam shvatio da me zapravo nije vidjela i da se zato mogu vratiti po nju drugi dan.

Tako smo idućeg jutra, kada smo krenuli u lov, najprije s gliserom lovce ostavio svakog na svom mjestu dok sam za sebe na umu imao uglavnom dvije mikrolokacije.

Prvo sam obradio prvu poziciju gdje sam očekivao zubace, ali je to nažalost prošlo bez uspjeha.

No nisam gubio nadu jer sam krenuo prema mjestu gdje sam dan ranije vidio onu kirnju – nastavlja Jure svoju priču.

– Na površini sam se dobro nadisao i mentalno pripremio, dok sam pažljivo gledao ne bi li ponovo ugledao kirnju prateći pritom i ponašanje malih ribica.

Spuštanje u dubinu sam počeo vrlo polako, puzeći dobro skrivenom stazom do mjesta gdje sam je večer prije vidio.

I prije nego što sam stigao tamo, vidio sam je kako ponovno patrolira svojim terenom.

Pošto sam ja nju vidio prije nego što je ona vidjela mene, zastao sam i polako ispružio ruku ispred sebe čekajući da dopliva u kadar iza stijene.

Imao sam i malo sreće jer je u tom trenutku plivala paralelno sa stijenom i to u pravcu prema meni, a ne u stranu od mene, kao dan prije.

Ipak, njezina je putanja je još uvijek bila desetak metara van dometa puške.

Budući da mi je teren pružao dobar zaklon, mogao sam sakriti i sebe i pušku, tako da se iz zaklona vidjela samo kamera.

Tako sam kirnju iz tog zaklona pratio dvadeset sekundi čekajući da otpliva iza velike stijene kamo se uputila.

I čim je glavom zaplivala za kamen, brzo sam krenuo prema njoj, za što mi je trebalo dodatnih desetak sekundi.

Kada sam došao do stijene znao sam da će kirnja biti negdje iza nje i da ćemo se trenutno naći oči u oči i to u neposrednoj blizini.

Pun uzbuđenja počeo sam se uzdizati iznad kamena i nisam znao tko će koga prije ugledati, ona mene ili ja nju.

Srećom, ja sam bio prvi.

Brzo sam povukao pištolj ulijevo prema njoj, i kad sam je dobio direktno ispred strijele tada me je prvi put ugledala i premda jako iznenađena, nije pobjegla već je čak doplivala malo bliže.

Nisam oklijevao. Odmah sam ispucao bez pravog ciljanja jer je meta bila vrlo velika i blizu. Kirnja je prvo poludjela i nakon prvih okretaja pobjegla prema rupi. Zategao sam konop sa strijelom, da ne pobjegne u rupe, odakle bi je bilo teže izvući.

Nakon samo desetak sekundi borbe, popustila je i tada sam mirno zaplivao prema površini. Na površini je uslijedilo veselje i poziranje pred kamerom.

S obzirom da sam u toj godini imao dosta velikih gofova, zubaca i manjih kirnji, ova kirnja je bila vrhunac jedne vrlo uspješne lovne sezone.

Ponovno sam s nestrpljenjem čekao povratak iz lova i odmah pregledao video na kompjuteru. Bilo je čak i bolji nego što sam očekivao.

Ponovno sam na jedrenju napravio puno nezaboravnih videa i uskoro ću ih objaviti na svom YouTube kanalu pa sve to možete vidjeti ako posjetite https://www.youtube.com/user/juredaic/videos – ispričao nam je Jure Daić.